August Šenoa

August Šenoa (1838. – 1881.), hrvatski književnik, pjesnik, romanopisac, kritičar i urednik, rođen je 14. studenoga 1838. u Zagrebu, gdje je umro 13. prosinca 1881. Smatra se utemeljiteljem modernoga hrvatskog romana i jednim od najznačajnijih pisaca hrvatske književnosti 19. stoljeća. Razdoblje njegova djelovanja poznato je kao Šenoino doba, obilježeno procvatom realističke proze i jačanjem nacionalne književnosti.

Školovao se u Zagrebu, Pečuhu i Pragu, gdje je studirao pravo i upoznao europske književne i političke ideje. Po povratku u Zagreb djelovao je kao novinar, kazališni kritičar, dramaturg Hrvatskoga narodnog kazališta i gradski senator. Od 1874. do smrti uređivao je književni časopis Vienac, koji je pod njegovim vodstvom postao središnje mjesto hrvatskoga književnog života.

Književni ugled stekao je povijesnim romanom Zlatarovo zlato (1871.), koji se smatra prvim hrvatskim povijesnim romanom. U njemu prikazuje Zagreb 16. stoljeća, povezujući ljubavnu priču s društvenim sukobima i povijesnim zbivanjima.

Slijede romani Čuvaj se senjske ruke (1875.), Seljačka buna (1877.) i Diogenes (1878.), u kojima istražuje odnos pojedinca i povijesti, nacionalni identitet, društvenu nepravdu i borbu za slobodu. Njegov posljednji roman, Kletva, ostao je nedovršen.

Među pripovijetkama ističu se Prijan Lovro (1873.), Prosjak Luka (1879.) i Branka (1881.), djela koja donose realistične prikaze društvenih odnosa, siromaštva, obrazovanja i položaja pojedinca. Pisao je i pjesme, feljtone, kazališne kritike te književne eseje.

Šenoa je zagovarao književnost blisku narodu, sposobnu istodobno obrazovati, zabaviti i potaknuti društveni napredak. Njegov stil odlikuju živopisni likovi, dinamična radnja, povijesna vjerodostojnost i jasna moralna poruka.

Svojim romanima, pripovijetkama i uredničkim radom postavio je temelje hrvatske realističke književnosti te snažno utjecao na razvoj nacionalne kulture i čitateljske publike.