Nikolaj Berđajev

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev, (1874. – 1948.) ruski filozof, kršćanski egzistencijalist i personalist. Studirao je u Sankt Peterburgu i Heidelbergu. Progonila ga je jednako ruska carska kao i sovjetska vlast. Tijekom 1920. bio je profesor na Moskovskom sveučilištu, ali je već 1922. osuđen na progonstvo iz Rusije. Nakon nekoliko godina u Berlinu, do kraja života živio je i djelovao u Francuskoj. U brojnim filozofskim spisima Berdjajev je zaokupljen temom osobe, slobode i objektivacije. Po njemu je glavno obilježje kršćanskoga religioznog iskustva osoba, sloboda i ljubav. Pad je duhovni i kozmički događaj, pripada praiskonu i permanentan je. Sloboda je iracionalna i iskonska, izvor je čovjekova stvaralaštva, punine i tragedije. Povijesno kršćanstvo suprotstavilo je Boga čovjeku, moderna misao čovjeka Bogu. Budućnost kršćanstva vidi u bogočovječanskom jedinstvu u Duhu. Glavna djela: Duh i sloboda (L 'Esprit et la Libene, 1933.), O čovjekovu pozivu (De la destination de l'homme, 1935.), Egzistencijalna dijalektika božanskoga i ljudskoga (De la dialectigue existentielle du divin et de l'humain, 1947.).