Eugen Kumičić
Hrvatski književnik (Brseč, 11. I. 1850 – Zagreb, 13. V. 1904). Studij povijesti, zemljopisa i filozofije završio u Beču 1873. God. 1874. bio je suplent u splitskoj gimnaziji, 1875. otišao je na dvogodišnji studijski boravak u Pariz, gdje je na izvoru čitao Zoline programatske tekstove te upoznao ne samo naturalističke ideje i programe nego i tadašnju trivijalnu književnost. Od 1879. živio je u Zagrebu. Do 1883. bio je gimnazijski profesor, a nakon toga, kao radikalni starčevićanac, posvetio se političkom životu te postao zastupnik Stranke prava u Hrvatskome saboru. Uređivao je pravaške listove i časopise: Hrvatsku vilu, Slobodu i Hrvatsku. Pisao je i pod pseudonimom Jenio Sisolski. Slijedeći praksu europskih prozaika, Kumičić je 1883., kada je već imao nekoliko objavljenih romana (Olga i Lina, 1881; Jelkin bosiljak, 1881; Primorci, 1882), u Hrvatskoj vili objavio programatski tekst O romanu, u kojem se zauzimao za teme iz zbiljskoga života. Zolin utjecaj osjeća se ponajviše u romanu Olga i Lina, prema mišljenju kritičara prvom hrvatskom naturalističkom romanu, svojevrsnoj ranoj inačici Zoline Nane. Radnja je smještena u mondena kupališta, salone građanskog Beča i Zagreba, dobrota je vezana uz Hrvaticu, a prijetvornost je glavna odlika tuđinke Line. I u ostalim su Kumičićevim romanima negativni junaci redovito stranci. Tematiziranje ljubavne veze između čedne djevojke i poštena mladića stalno je mjesto njegove romaneskne produkcije, osobito romana s građom iz istarskoga života (Jelkin bosiljak; Začuđeni svatovi, 1883; Preko mora, 1889; Teodora, 1889). Kumičić je prvi romanopisac koji je stvorio idejno-estetske korelative društvenog romana. Oni su najočitiji u romanima Gospođa Sabina (1883), Otrovana srca (1890), Pobijeljeni grobovi (1896). I kad je to činio, Kumičić je naturalizam crpio na razini tematskoga sustava, a u izražajnome je gomilao zaplete. Njima je osiguravao novu i zadržavao staru čitateljsku publiku, koja je u to doba još uvijek očekivala isključivo napetu priču. Romanom Gospođa Sabina, najuspjelijim romanesknim štivom, Kumičić je okrenuo hrvatski roman prema realističkoj matrici: dijagnosticiranju društvenih anomalija i prikazivanju stvarnosti, koja postaje daleka slici šenoinskoga patrijarhalnog društva. Prvi je razotkrio filozofiju malograđanskog života. Stilski su najdotjeranija Kumičićeva ratna sjećanja Pod puškom (Balkan, 1886). U tekstovima potresnih naturalističkih detalja iznio je svoje jednogodišnje dobrovoljačko vojničko iskustvo iz rata u Bosni. Veliku popularnost kod čitatelja stekao je povijesnim romanima Urota Zrinsko-Frankopanska (Dom i sviet, 1892–93) i Kraljica Lepa ili Propast kraljeva hrvatske krvi (1902). Kumičićeva pravaška orijentacija, u kojoj je sve bilo podređeno ideji nacionalnoga, došla je u povijesnim romanima do punog izražaja. Zanimale su ga isključivo sudbine velikana nacionalne povijesti, imena koja su stvarala povijest. Opisne dionice romana podsjećaju na viteške epove i romane. Akteri su oslobođeni osobnih priča i ni po čemu ne podsjećaju na likove A. Šenoe, utemeljitelja povijesnog romana u hrvatskoj književnosti. Povijesni dokumenti, kao jasan pokazatelj vjerodostojnosti, citirani su unutar romana i najčešće funkcioniraju kao materijal koji ne komunicira izravno s osnovnom pričom. Kumičić međutim nije mogao odoljeti obogaćivanju povijesne priče mnogim trivijalnijim epizodama kako bi dodatno zabavio čitatelje pa književni povjesničari ističu da je tim postupcima ozbiljno doveo u pitanje i primateljevu vjeru u vjerodostojnost povijesnog sloja romana. Najproduktivniji romanopisac realizma, uz K. Š. Gjalskoga, u dvadesetak godina, od novele Slučaj u sušačkoj Slobodi (1879) do romana Kraljica Lepa, stvorio je bogat pripovjedački opus, podjednako hvaljen i porican, ali uvijek rado čitan.
Citiranje: Kumičić, Eugen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 11. 2023.
Naslovi u ponudi
Gospođa Sabina
"Gospođa Sabina" je roman Eugena Kumičića objavljen 1979. godine koji istražuje složene međuljudske odnose i društvene norme u Hrvatskoj krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Gospođa Sabina
Naturalistički roman prikazuje moralno propadanje zagrebačkog visokog društva kroz lik proračunate Sabine, čija pohlepa i spletke vode do obiteljske i financijske propasti.
Gospođa Sabina
"Gospođa Sabina" je roman Eugena Kumičića objavljen 1979. godine koji istražuje složene međuljudske odnose i društvene norme u Hrvatskoj krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Jelkin bosiljak / Preko mora
Two tales of Istrian life: "Jelka's Basil" tells a story of tragic love and fidelity, while "Across the Sea" depicts the arduous fate of Istrian emigrants in search of a better life.
Kraljica Lepa ili Propast kraljeva hrvatske krvi
The story begins in 1075 in the monastery of St. Stjepan de Pinis by the spacious port of Split, during the reign of King Slavić, husband of Neda, daughter of King Petar Krešimir.
Mladost ludost
Roman Mladost-ludost (1884.) prikazuje život mladih ljudi u Dalmaciji krajem 19. stoljeća. Smješten u Zadar, roman prati sudbinu mladog odvjetnika Frane Lukovića, čija strastvena narav i nepromišljene odluke vode ka tragičnim posljedicama.
Olga i Lina
Naturalistički roman o sukobu poštene i naivne Olge te bešćutne spletkarice Line, čija pohlepa i nemoral uništavaju plemićku obitelj i vode do tragičnih sudbina.
Otrovana srca / Pobijeljeni grobovi
Jedan od najplodnijih hrvatskih realista i ranih naturalista s jakom pravaškom orijentacijom, u ovoj knjizi objedinjuje dvije pripovijesti iz zagrebačkog građanskog miljea: Otrovana srca (1890.) i Pobijeljeni grobovi (1896.).
Sirota – roman iz istarskog života
Naturalistički roman prati tragičnu sudbinu siročeta Marice u Istri. Kroz teški seoski život, moralna iskušenja i nepravdu, autor prikazuje sukob poštenja i bešćutne okoline.
Teodora
Povijesni roman prikazuje borbu za vlast i spletke na mletačkom dvoru, gdje se plemenita Teodora suprotstavlja mračnim silama, pohlepi i političkim manipulacijama.









