Charles Baudelaire

Charles Baudelaire (Pariz, 9. travnja 1821. – Pariz, 31. kolovoza 1867.) bio je francuski pjesnik, esejist, književni i umjetnički kritičar, jedan od utemeljitelja moderne europske lirike i najvažnijih prethodnika simbolizma. Odrastao je u građanskoj obitelji, a nakon očeve smrti i majčine preudaje razvio je buntovan odnos prema društvenim konvencijama. Živio je boemskim životom, suočen s dugovima, bolešću i nerazumijevanjem suvremenika.

Njegovo najznačajnije djelo, pjesnička zbirka Cvjetovi zla (Les Fleurs du mal, 1857.), označilo je prekretnicu u povijesti moderne poezije. Zbog pjesama koje su smatrane nemoralnima Baudelaire je sudski kažnjen, a šest pjesama zabranjeno je za objavljivanje u Francuskoj. Prošireno izdanje zbirke objavljeno je 1861. godine. U njoj istražuje sukob ideala i stvarnosti, ljepote i ružnoće, dobra i zla, progovarajući o prolaznosti, smrti, erotici, grijehu i otuđenosti modernoga čovjeka.

Važno mjesto u njegovu stvaralaštvu zauzima postumno objavljena zbirka pjesama u prozi Spleen Pariza (Le Spleen de Paris, 1869.), poznata i kao Male pjesme u prozi. U njoj prikazuje svakodnevicu velegrada, osamljenost i proturječja modernoga života. Među njegovim značajnim esejističkim djelima ističu se Umjetni raj (1860.), Slikar modernoga života (1863.) i Romantična umjetnost (1868.).

Baudelaireova poetika temelji se na simbolima, sinesteziji, sugestivnosti i glazbenosti stiha. Njegova pjesma Suglasja (Correspondances) smatra se jednim od programskih tekstova simbolizma. Prevodio je djela Edgara Allana Poea, čijoj je europskoj recepciji znatno pridonio.

Posljednje godine života proveo je narušena zdravlja, a umro je u Parizu u 46. godini. Njegovo stvaralaštvo snažno je utjecalo na Paula Verlainea, Arthura Rimbauda, Stéphanea Mallarméa i brojne pjesnike 20. stoljeća. Baudelaire je ostao trajnim simbolom moderniteta, pjesničke pobune i potrage za ljepotom u proturječjima ljudske egzistencije.