Marie-Henry Beyle Stendhal

Marie-Henri Beyle, poznat kao Stendhal, rođen je 23. siječnja 1783. u Grenobleu, Francuska. Odrastao je u konzervativnoj sredini, a rano je izgubio majku, što je snažno utjecalo na njegovu emocionalnu strukturu. Kao mladić napustio je Grenoble i otišao u Pariz, gdje je postao vojnik u Napoleonovoj vojsci. Tijekom Napoleonskih ratova putovao je Europom, posebno u Italiju, koja je postala njegova velika inspiracija.

Nakon pada Napoleona, povukao se iz javnog života i posvetio pisanju. Veliki dio života proveo je u Italiji i Francuskoj, radeći kao diplomat i konzul. Njegova ljubav prema Italiji ogleda se u mnogim njegovim djelima, a osobito u Parmskom kartuzijanskom samostanu. Bio je zagovornik realizma i psihološke analize likova, a njegovi romani često istražuju ambiciju, ljubav i društvene norme. Umro je 23. ožujka 1842. u Parizu.

Stendhalova književna ostavština uključuje romane, eseje i putopise, a njegovi su romani među najvažnijim djelima francuskog realizma.

• Crveno i crno (1830.) – Smatra se jednim od prvih realističkih romana. Prati uspon i pad mladog provincijalca Juliena Sorela u francuskom društvu nakon Napoleonovih ratova. Roman istražuje ambiciju, klasne podjele i psihologiju glavnog lika.
• Parmski kartuzijanski samostan (1839.) – Povijesni roman o mladom aristokratu Fabriziju del Dongu i njegovim ljubavnim i političkim intrigama u Italiji u vrijeme Napoleona.
• Lucien Leuwen (posthumno objavljen) – Nedovršeni roman o mladom idealistu u političkim i društvenim borbama tadašnje Francuske.
• O ljubavi (1822.) – Filozofsko-psihološki esej u kojem analizira ljubav kroz različite tipove osjećaja i društvene odnose.
• Racine i Shakespeare (1823.–1825.) – Esej u kojem Stendhal zagovara romantizam naspram klasicizma.
• Putovanja po Italiji (1829.) – Putopis u kojem slavi talijansku kulturu, umjetnost i ljepotu života.

Stendhalova djela ostavila su dubok trag u književnosti, a njegova tehnika psihološkog realizma i ironičan stil utjecali su na mnoge kasnije autore, uključujući Flauberta, Tolstoja i Prousta.