Alexandre Dumas

Francuski pisac (Villers-Cotterêt, 24. VII. 1802 – Puys kraj Dieppea, 5. XII. 1870). Nakon neredovita školovanja i sitnih uredskih poslova okušavao se od 1825. kao pisac za kazalište (tragedije, drame, melodrame, komedije). Silno se obogatio pisanjem romana u nastavcima za koje su se otimale sve velike novine onoga doba. Buran ljubavni (dvanaestero izvanbračne djece, sva od različitih žena) i književni život: 257 romana. Najpoznatiji među njima, Tri mušketira (Les Trois Mousquetaires, 1844), Grof Monte-Cristo (Le Comte de Monte-Cristo, 1845/46), Kraljica Margot (La Reine Margot, 1845), Vicomte de Bragelonne (1847) i dr., donijeli su Dumasu svjetsku slavu. Veliki putnik (Rusija, Afrika); nakon državnog udara 1851., u bijegu od vjerovnika, sklonio se u Bruxelles, i ondje tri godine pisao 22 sveska Uspomena (Mémoires, 1852–54). Kada se vratio u Pariz, ukus se publike promijenio: romantizam je ustuknuo pred realizmom. Dumas je osnovao nekoliko novina, potom se priključio Garibaldiju u njegovu pothvatu oslobađanja Južne Italije i Sicilije od vladavine napuljskih Burbonaca. U Napulju je ostao četiri godine kao kustos; nakon povratka u Francusku živio je bezbrižno i umro početkom rata 1870. gotovo siromašan. Dugo vremena podcjenjivano, njegovo stvaralaštvo u novije je doba revalorizirano u svjetlu obnovljenog zanimanja za romantizam i popularni roman.