Rudolfo Franjin Magjer

Rudolfo Franjin Magjer (Zemun, 1884. – Osijek, 1954.) hrvatski književnik i pedagog, pisao je pjesme, pripovijetke, publicistiku, epigrame i aforizme. U Osijeku je živio od najranije mladosti, gdje je završio Učiteljsku školu. Radio je u Valpovu i Šljivoševcima kao učitelj, zatim u Osijeku kao pedagog, publicist i književnik. Od 1909. godine vodio je Klub hrvatskih književnika u Osijeku, osnovan sa sličnim ciljevima kao Družba Braće hrvatskog zmaja, ali s težištem na hrvatsku knjigu i hrvatski jezik. Bio je pokretač i urednik časopisa Jeka od Osijeka te izdavao almanah Mi. Aktivni stvaralački rad Rudolfa F. Magjera bio je 1905. do 1934. godine. Bio je promicatelj hrvatske i slavonske književnosti i kulture, iako je za života i netom nakon smrti bio zapostavljen u književnoj povijesti. Istraživanja Magjerova književnoga djelovanja i utjecaja započeli su kasnije Vladimir Rem, Ana Pintarić, Helena Sablić-Tomić i Goran Rem.

Ostavština legata Magjer u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek

U legatu Magjer nalazi se više vrsta građe, monografske publikacije, serijske publikacije i sitni tisak. Legat čine Magjerovi književni radovi, prijevodi na češki, slovački i njemački jezik, te djela kojima je Magjer priređivač ili urednik. Posebno se izdvaja neobjavljenu Magjerova autobiografija u rukopisu-strojopisu Moja druga autobiografija. Uz to su i fotografije iz Magjerove ostavštine (fotografije s raznih proslava Kluba hrvatskih književnika, i druženja s osječkim intelektualcima onoga vremena pod nazivom „R. F. Magjer u slici i slikama“), originalne grafike-crteže portrete R. F. Magjera, naslovnice knjiga i grafike ex librisa, povelje dodijeljene R. F. Magjeru i sitni tisak (razne dopisnice, novinske isječke). Vrijeme nastanka legata Magjer smještenoga u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek je razdoblje 1905. do 1934. godine. Legat Magjer Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek ostavlja sin, Miljenko Magjer 1980. godine, o čemu svjedoči korespondencija Miljenka Mađera s ravnateljem Pavle Blažekom. U svome pismu Knjižnici, Miljenko Mađer navodi razloge zašto ostavlja književnu baštinu Knjižnici „Želio bih da neka kulturna ustanova u Osijeku zna sve što je u vezi s književnom zaostavštinom mog oca, gdje se ona može naći i što će biti s njom u budućnosti. Mislim na taj način iskupiti svoj dug prem ocu za kojeg znam da je cio život kao književnik i javni radnik posvetio Osijeku.“

Preostali dio ostavštine Rudolfa F. Magjera (osobna dokumentacija -svjedodžbe, osobnici, razne isprave, ugovori, parnice) nalazi se u fondu Državnog arhiva u Osijeku. Osobni je to Magjerov fond, koji se sastoji od njegove i njegovih radova, kak i nešto dokumentacije Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku. Rukopisna ostavština Rudolfa F. Magjera nalazi se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.