Rudolfo F. Magjer

Rudolfo Franjin Magjer (Zemun, 28. rujna 1884. – Osijek, 31. svibnja 1954.), hrvatski književnik, pedagog, publicist i kulturni djelatnik.

Rođen u Zemunu, od najranije mladosti živio je u Osijeku gdje je završio Učiteljsku školu (1903.) i položio profesorski ispit (1913.). Radio je kao učitelj u Šljivoševcima (1903.–1906.) i Valpovu (1906.–1909.), potom u Osijeku kao nastavnik u vježbaonici Učiteljske škole, školski nadzornik i nastavnik u Građanskoj školi do umirovljenja 1943.

Književni rad započeo je još kao učenik. Prve pjesme objavio je u Bršljanu (1899.) i Pobratimu (1900.). Prvu zbirku poezije Porivi objavio je 1905., a već 1907. zbirku pripovijedne proze Zapisci sa sela. Sastavio je antologiju hrvatske omladinske književnosti U pjesmi i priči (1906.). Od 1909. vodio je "Klub hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku" (predsjednik 1920.–1941.), koji je promicao hrvatsku knjigu i jezik te izdavao zbornike i almanahe (Mi, Jeka od Osijeka). Pokrenuo je dječji list Milodarke (1913.).

Djela (izbor): poezija – Porivi (1905., 1908.), Novi zvuci (1909.), Moj put (1916./1917.), Erotika (1918.), Pjesme iz osame (1922.); proza – Sa slavonske ravni (1913.), Iz naših sela (1913.), Crveni križ (1915.), Zvono u vodi (1931.), Miholjčice i Valpovčice (1932.); za djecu i mladež – Slavice (1905.), Majčine pripovijesti, Đurđice, Zlatna ribica i dr.; epigrami – Učiteljski i drugi epigrami (1935.); publicistika i ostalo – Hrvati u Srbiji (s V. Ivakićem, 1922.), Iz prošlosti i sadašnjosti (1925.), Iznad svijeta (1929.). Uredio brojne antologije i prigodna izdanja.

Magjerov opus je obiman i žanrovski raznolik – od romantičarske i impresionističke lirike, regionalne realističke proze o slavonskom selu, do pedagoške i dječje književnosti te publicistike. Kritiziran zbog hiperprodukcije i samopromocije, ipak je značajan za osječku i slavonsku kulturu prve polovice 20. stoljeća. Suradivao je u brojnim časopisima (Narodna obrana, Hrvatska obrana, Prosvjeta i dr.). Prevođen na više jezika, zastupljen u antologijama. Ostavština mu se čuva u osječkoj Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici.

Njegov rad odražava duboku privrženost hrvatskom identitetu, slavonskom zavičaju, odgoju mladeži i promicanju kulture u regionalnom okruženju.