Vicente Blasco Ibanez

Vicente Blasco Ibáñez (1867–1928) bio je španjolski romanopisac, novinar i politički aktivist, čije su knjige uživale veliku međunarodnu popularnost, a neke su prevedene i na hrvatski te srpski jezik. Njegov rad obilježava realizam, snažan socijalni angažman i sklonost dramatičnim, vizualno bogatim narativima.

Najpoznatiji prijevodi na našim prostorima uključuju „Četiri jahača apokalipse“ (Los cuatro jinetes del Apocalipsis), roman o Prvom svjetskom ratu koji ga je proslavio diljem svijeta, zatim „Krvava i arena“ (Sangre y arena), priču o životu toreadora i njegovim unutarnjim borbama, kao i „Katedrala“ (La catedral), djelo snažne društvene kritike. U prijevodu se može naći i „Mare Nostrum“ (Mare Nostrum), roman špijunsko‑ratne tematike smješten na Sredozemlje tijekom Prvog svjetskog rata, u kojem Ibáñez spaja ljubavnu dramu, ratne operacije i bogate mediteranske prizore. Ovaj je roman bio iznimno popularan i u hrvatskoj javnosti zahvaljujući filmskim adaptacijama i živopisnoj radnji.

Ibáñez je rođen u Valenciji, gdje je rano postao istaknuti republikanac i osnivač lista El Pueblo. Više puta zatvaran zbog političkih govora, ostao je simbol borbe protiv monarhijske represije. Njegovi rani romani — Arroz y tartana, Flor de mayo, La barraca, Entre naranjos — tematski su vezani uz život Levantea, socijalne sukobe i patnju potlačenih. U inozemstvu je najveću slavu stekao romanima inspiriranima Prvim svjetskim ratom, među kojima „Četiri jahača apokalipse“ i „Mare Nostrum“ zauzimaju središnje mjesto.

Ukupno je napisao više od trideset romana, putopisa i eseja, među kojima se ističu i La horda, El intruso, El paraíso de las mujeres, La reina Calafia te opsežni putopisni ciklusi. Pred kraj života živio je u Francuskoj i SAD‑u, gdje je predavao i pisao. Njegova djela spoj su političke strasti, oštrog realizma i izrazite narativne energije, čime je postao jedan od najprevođenijih i najutjecajnijih španjolskih pisaca svog doba.