Marin Držić

Marin Držić (1508. – 1567.), poznat i pod nadimkom Vidra, hrvatski je renesansni književnik, komediograf i pjesnik, rođen 1508. u Dubrovniku, a preminuo 2. svibnja 1567. u Veneciji. Smatra se najznačajnijim hrvatskim renesansnim dramatičarom i jednim od najistaknutijih komediografa europske književnosti 16. stoljeća.

Potjecao je iz dubrovačke građanske obitelji. Školovao se u Dubrovniku, a 1538. odlazi u Sienu, gdje studira i sudjeluje u kazališnom životu. Nakon povratka u domovinu djeluje kao svećenik, glazbenik i književnik, stvarajući djela koja odražavaju društvene odnose, ljudske slabosti i proturječja renesansnog Dubrovnika.

Književnu karijeru započeo je pastoralnom dramom Tirena (1549.), u kojoj spaja elemente idilične ljubavne priče s komičnim prizorima svakodnevice. Među ranim djelima ističu se Novela od Stanca (1551.), duhovita pokladna igra o prijevari lakovjernog starca, te pastoralne drame Venera i Adon i Grižula.

Njegovo najpoznatije djelo, ** Dundo Maroje **, komedija je o sukobu oca i sina, novcu, pohlepi i ljudskoj snalažljivosti. Radnja smještena u Rim donosi niz živopisnih likova, među kojima se posebno ističe Pomet, domišljati sluga i jedan od najupečatljivijih likova hrvatske književnosti.

U komediji Skup, nadahnutoj Plautovom Aulularijom, Držić ismijava škrtost i opsjednutost bogatstvom. Među ostalim djelima ističu se Arkulin, Mande, Pjerin i Džuho Krpeta, koja potvrđuju njegovu iznimnu sposobnost oblikovanja komičnih situacija i društvene satire.

Godine 1566. uputio je pisma toskanskom vladaru Cosimu I. Mediciju, predlažući promjene dubrovačkog političkog poretka. Ta pisma otkrivaju njegov kritički odnos prema vlasti i društvenim nejednakostima.

Držićevo stvaralaštvo obilježavaju bogatstvo jezika, humor, psihološka pronicljivost i kritika licemjerja, pohlepe i društvenih privilegija. Njegove komedije ostaju temelj hrvatske dramske književnosti i nezaobilazan dio nacionalne kazališne baštine.