Anđelko Badurina

Anđelko Badurina je rođen 2. listopada 1935. u Lunu (Dudići) na otoku Pagu. Diplomirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1963. godine (zaređen za svećenika u Zagrebu 1961.). Kao fratar bio je član Provincije franjevaca trećoreca glagoljaša sv. Jerolima. Na Teološkom fakultetu završio poslijediplomski studij 1964. godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao povijest umjetnosti 1968. te na istom fakultetu završio poslijediplomski studij i magistrirao 1972. i doktorirao 1974. godine. Zvanje znanstvenog suradnika postigao 13. svibnja 1977., višeg znanstvenog suradnika 20. prosinca 1979. te znanstvenog savjetnika 27. siječnja 1987. godine. Od 1969. radi u Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, isprva kao tajnik Instituta (od svibnja 1971. godine, kada je Grgo Gamulin podnio ostavku, do travnja 1972. godine kada je Milan Prelog izabran za v.d. direktora). Od 1976. je i tajnik Centra za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Područja interesa i istraživanja: srednji vijek; ikonografija, ikonologija, iluminirani rukopisi, samostanska arhitektura, urbanizam (organizacija prostora od knjižne stranice do grada). Radove objavljivao u brojnim časopisima i enciklopedijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1969. do 1980. član je upravnog odbora Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.

Projekti: Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj (hrvatsko, njemačko i englesko izdanje); Hagiotopografija Hrvatske (računalna baza podataka dBase III/plus; osnovni podaci za 6608 svetih mjesta u Hrvatskoj).

Usputni studiji: paleografija (latinska, glagoljska i ćirilska) i arhivistika u Historijskom arhivu HAZU i Arhivu Hrvatske 1958.‒60. Corsi bizantini ravennati, Ravenna, Settimane di studio sull' Alto Medioevo, Spoleto, „Studi“ Giorgio Cini, Venezia. Goethe Institut, Freiburg/B.

Istraživao u gotovo svim arhivima u Hrvatskoj te Vatikanu, Veneciji, Beču i Budimpešti. Uredio, postavio i napisao prigodne kataloge i kataloške legende te datacije za 13 samostanskih, odnosno crkvenih zbirki umjetnina u Hrvatskoj. Izradio desetak elaborata za restauraciju i revitalizaciju oštećenih, napuštenih ili ostarjelih samostana u Hrvatskoj.

Studijska putovanja: Austrija, Italija, Mađarska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Češka, Njemačka, Švicarska, Francuska, Belgija, Nizozemska, Luxemburg.

Predavač na Interunivezitetskom studiju u Dubrovniku te na poslijediplomskom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Godine 1997. dobio Državnu nagradu za knjigu „Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj“.

Od 1998. do 2000. radio na organizaciji i izboru izložaka za izložbu hrvatske umjetnosti u Vatikanu, za koju je bio glavni kustos sa strane crkve (izložba održana od 25. 10. 1999. do 15. 1. 2000.).