Fjodor Abramov

Fjodor Aleksandrovič Abramov (1920. – 1983.) bio je ruski književnik, esejist i predstavnik pokreta "seoske proze". Rođen u selu Verkolu, u Arhangelskoj oblasti, njegovo je djetinjstvo obilježilo siromaštvo i teškoće života na selu. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu, što je duboko utjecalo na njegovu književnost. Diplomirao je na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Lenjingradu, gdje je kasnije predavao.

Abramov je poznat po romanu "Bratstvo i sestrinstvo", prvom dijelu tetralogije "Priče o Prišekinu", koja realistično prikazuje život sovjetskog sela nakon rata, s naglaskom na moralne dileme, tešku radničku svakodnevicu i gubitak tradicionalnih vrijednosti. Njegovi su eseji često kritizirali sovjetsku birokraciju i nepravde, čime je stekao status glasnog društvenog kritičara i disidenta.

Abramovljeva djela odlikuju se detaljnim prikazom ruskog sela, empatijom prema običnim ljudima i promišljanjem o suvremenim moralnim pitanjima. Preminuo je 1983. u Lenjingradu.