Na vrhu jezika i pera (1932.-1942.)

Na vrhu jezika i pera (1932.-1942.) jedna je od posljednjih knjiga koje je Vladimir Nazor objavio prije svojega odlaska iz Zagreba 1942. godine i pridruživanja partizanskom pokretu. Zbog toga se djelo danas čita ne samo kao književna zbirka nego i kao zanimljiv dokument prijelomnoga razdoblja u autorovu životu i hrvatskoj kulturnoj povijesti.

Knjiga okuplja eseje, članke, književne zapise i kraće refleksije nastajale tijekom više godina. U njima Nazor raspravlja o jeziku, književnosti, umjetnosti, prirodi i kulturnoj tradiciji, ali i o širim pitanjima ljudske sudbine, stvaralaštva i nacionalnoga identiteta. Prepoznatljivim stilom spaja erudiciju, pjesničku osjetljivost i osobno iskustvo, stvarajući tekstove koji se kreću između književne kritike, memoarske proze i filozofske meditacije.

Posebnu vrijednost knjizi daje njezin povijesni kontekst. Objavljena u Zagrebu tijekom Drugoga svjetskog rata i u vrijeme NDH, ona pripada posljednjem razdoblju Nazorova javnog djelovanja unutar tadašnjega kulturnog sustava. Već iste godine autor napušta Zagreb, a njegovo kasnije političko i književno djelovanje poprimit će sasvim drukčiji smjer. Zbog toga se Na vrhu jezika i pera može promatrati kao svojevrsni završetak jedne faze Nazorova života i rada.

Danas je knjiga zanimljiva i kao književna zbirka i kao kulturnopovijesni dokument koji osvjetljava položaj jednoga od najvažnijih hrvatskih književnika u složenim okolnostima ratne 1942. godine.