Vitomil Zupan

Vitomil Zupan (1914. – 1987.) bio je slovenski književnik, scenarist i pjesnik, jedan od najznačajnijih i najkontroverznijih autora slovenskog modernizma. Rođen je u Ljubljani, a prije Drugog svjetskog rata živio je boemski život, često mijenjajući zanimanja i putujući. Tijekom rata borio se kao partizan, a njegovo ratno iskustvo duboko je utjecalo na njegov književni opus. Nakon rata proveo je sedam godina u zatvoru zbog navodnih političkih razloga, što se odrazilo u njegovim kasnijim djelima.

Zupan je autor brojnih romana, novela, pjesama i drama. Najpoznatiji je po romanu „Menuet za kitaro“ (1975.), djelu koje kombinira ratna sjećanja i filozofska razmišljanja te je postalo klasik slovenske književnosti. Njegov stil obilježava egzistencijalistička introspekcija, snažan individualizam i iskrenost u prikazivanju ljudske psihe. Njegova poezija i proza često su prožete erotikom, filozofijom i kritikom društva.

Zupan je pisao i filmske scenarije, a njegovo književno djelo dobiva sve više priznanja tek nakon njegove smrti. Danas se smatra jednim od ključnih autora slovenske književnosti 20. stoljeća.