Vitomil Zupan
Slovenski književnik (Ljubljana, 18. I. 1918 – Ljubljana, 14. V. 1987). God. 1941. uključio se u Osvobodilnu frontu, 1943. otišao u partizane. Studij građevinarstva završio u Ljubljani 1958. Radio je na Radio Ljubljani te kao profesionalni književnik. Proza mu je moderno strukturirana s naglašeno psihološkom motivacijom (romani Putovanje na kraj proljeća – Potovanje na konec pomladi, 1972; Klement, 1974; Menuet za gitaru – Menuet za kitaro, 1975; Igra s đavolovim repom – Igra s hudičevim repom, 1978; Komedija ljudskoga tkiva – Komedija človeškega tkiva, 1980; Levitan, 1982; Apokalipsa svagdašnjosti – Apokalipsa vsakdanjosti, 1988). Pisao je i drame (Rođenje u oluji – Rojstvo v nevihti, 1945; Stvar Jurija Trajbasa, 1947; Bezimena lađa – Ladja brez imena, 1972; Anđeli, ljudi, životinje – Angeli, ljudje, živali, 1974; Zapisci o sustavu – Zapiski o sistemu, 1975), filmske scenarije (Naš avto F. Čapa, 1962; Maškarada B. Hladnika, 1971) i pjesme (Ponoćno vino – Polnočno vino, 1973).
Citiranje: Zupan, Vitomil. Hrvatska enciklopedija., mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2023., Pristupljeno 24.12.2023.
Naslovi u ponudi
Igra s đavolovim repom
Zupanov roman Igra s đavolovim repom cijeli je posvećen onome što je dugo bilo tabu tema slovenske književnosti – ljudskoj seksualnosti.
Manuet za gitaru
Menuet za gitaru
Republika 1964/6
Časopis za književnost i umjetnost