Borisav Stanković

Srpski književnik (Vranje, 31. III. 1875 – Beograd, 22. X. 1927), diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu, radio kao državni činovnik. Već je u njegovim ranim djelima, zbirkama pripovijedaka smještenima u zavičajni ambijent i nastalima u tradiciji realizma Iz starog jevanđelja (1899), Stari dani (1902) i Božji ljudi (1902), razvidno usredotočivanje na psihu likova karakteristično za njegovo središnje djelo, također s radnjom u Vranju, roman Nečista krv (1910), s fabulom o propasti ugledne obitelji i ponižavajućoj sudbini lijepe junakinje. Komprimirajući iskustva realističke i naturalističke proze, ali i tendencije modernizma, u tom je romanu do vrhunca razradio sklonost analizi ženske psihe i kritici patrijarhalnoga društvenog i obiteljskoga morala koji izopačuje međuljudske odnose. Strukturiran diskontinuiranim retrospekcijama kojima junakinja pripovijedanjem pokušava osmisliti egzistenciju, to je djelo ponajprije roman lika, u kojem su društvene promjene tek refleksi u junakinjinoj svijesti, a u središtu je labilna psihička struktura pojedinca. Pisao je i drame, od kojih je najuspjelija Koštana (1902), s temom bijega iz života bez mladenačkih zanosa i ideala. Posmrtno su mu objavljeni nedovršeni roman Gazda Mladen (1927) i knjiga feljtona Pod okupacijom (1929), o okupiranom Beogradu za I. svjetskoga rata.

Citiranje: Stanković, Borisav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 11. 2023.