Matsuo Bashō

Matsuo Bashō

Japanski pjesnik (Ueno, Iga, 1644 – Osaka, 28. XI. 1694). Najcjenjeniji autor haikua. Prvo je slijedio tzv. put elegancije (fuga no mochi), svojevrsni larpurlartizam, zbog kojega se povukao iz svijeta i živio u kolibi. Mnogobrojne su mu haikue posmrtno objavili njegovi učenici; spominje se da ih je bilo oko 2000. Rani haikui, elegantna humora, književne su aluzije na razdoblje Heian (792–1185) i na tekstove nō-drama. Poslije, pod utjecajem zen-budizma, u haiku je unosio ozračje duhovnosti, ali bez mističnoga hermetizma. Objavio je zbirke haikua: Zimsko sunce (Fuyu no hi, 1684), Majmunov kišni ogrtač (Sarumino, 1691), Vreća ugljena (Sumidawara, 1694) i drugo. Osim za umjetničko sazrijevanje haikua zaslužan je i za razvoj haibuna, mješavine proze i haikua, stila kojim je pisao putopisne dnevnike: Izložen suncu, kiši i vjetru (Nozarashi kikō, 1684–85), Skice s puta u Kashimu (Kashima kikō, 1687), Skice s puta u Sarashinu (Sarashina kikō, 1687–88., obj. 1704), Zapisi iz putne torbe (Oi no kobumi, 1687–88., objavljeno 1709) te najuspjelije djelo te vrste Duga cesta prema dalekom sjeveru (Oko no hosomichi, 1689–90).


Naslovi u ponudi