Arif Tanović

Arif Tanović

Bosanskohercegovački filozof (Gacko, 4. XII. 1925 – Sarajevo, 23. VI. 2010), studirao povijest, geografiju, filozofiju i političke znanosti u Sarajevu i Beogradu, gdje je i doktorirao 1961. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu od 1941., nakon rata obnašao je mnogobrojne političke dužnosti. Nakon novinarskoga i uredničkoga rada u beogradskoj Borbi i sarajevskom Oslobođenju (1950–57), od 1958. bio je asistent, a od 1961. do umirovljenja 1986. profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 1980. redoviti je član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Bavio se poglavito etikom, aksiologijom i praktičnom filozofijom. Posebice ga zanima problem vrijednosti i vrjednovanja, a od sredine 1990-ih aktivno se bavio pitanjima uspostave mira, pomirenja i međuljudske solidarnosti u BiH. Glavna djela: Putevima istoka (1958), Bertrand Rasel: filozof i humanist (1972), Vrijednost i vrednovanje (1972), Etika i politika (1973), Biti u vremenu (1974), Humanizam i progres (1979), Socijalizam i društvena kritika (1985), Egzistencija u opsadi (2000), Raz-govori (2005), Preispitivanja (2005), U zbilji vremena (2005).

Citiranje:
Tanović, Arif. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 11. 2023.


Naslovi u ponudi

Putevima Istoka

Putevima Istoka

Arif Tanović

"Ove putopisne reportaže iz četrnaest zemalja Bliskog, Srednjeg i Dalekog Istoka nastale su u vrijeme prvog Titovog putovanja u te zemlje."

Narodna prosvjeta, 1958. Broširano.
4,99