Felicija

Nerciat je rođen u Dijonu, kao sin kraljevskog službenika u Burgundiji. Povukao se iz vojske 1775. i radio je kao pisac drama, stihova, lake glazbe i pornografskih romana, dok je također služio kao tajni agent francuske vlade diljem Europe. Možda je radio i kao dvostruki agent jer su ga Francuzi uhitili kada su 1798. godine napali Napulj.

Premda mu je pisanje bila uzgredna zanimacija, ipak je kao pisac polučio izvjestan uspjeh. Nekoliko njegovih erotskih, ili kako se u to vrijeme govorilo "libertinskih" djela, privuklo je pažnju publike. Danas Nerciat ima zasluženo mjesto na francuskom književnom nebu. Po mišljenju kritike, tri njegova romana odskaču od ostalih njegovih djela: Felicija ili moje ludorije (1775), Afrodite (1793) i posthumno objavljen Đavo u tijelu (1803).

Za razliku od de Sadeovih romana, čijim erotizmom vlada zlo i čiji su junaci mračni cinici i monstruozni krvnici, Nercietova erotska proza, a poglavito Felicija, prožeta je ljupkošću i sva je u znaku vesele igre. Njegovi junaci spletkare jedni protiv drugih, ali to je više sportsko nadmetanje u ljubavnoj igri nego ozbiljan sukob. Seksualnost je, stoga, kod Nerciata predstavljena kao tekovina civilizacije, a ne - kao kod de Sadea - kao sila koje je ugrožava.