Pustolovine Huckleberryja Finna

Pustolovine Huckleberryja Finna (1884.) jedno je od najvažnijih američkih romana i često se naziva velikim američkim romanom. Nastavak je Pustolovina Toma Sawyera, ali znatno zreliji, dublji i društveno kritičniji.

Priča je ispričana u prvom licu kroz Huckove oči. Huckleberry Finn, neobrazovani, slobodoumni dječak, bježi od nasilnog oca alkoholičara i od „civiliziranog“ života kod udovice Douglas koja ga pokušava odgojiti. Na rijeci Mississippi susreće Jima, pobjeglog crnog roba, te s njim kreće na splavi prema slobodi.

Putovanje niz veliku rijeku postaje moćna metafora za potragu za slobodom. Huck i Jim doživljavaju niz pustolovina: susreću prevarante („kralja“ i „vojvodu“), sudjeluju u krvnoj osveti obitelji Grangerford i Shepherdson, nailaze na ubojstva, prevare i hipokriziju društva. Huck se suočava s dubokim unutarnjim sukobom – odgojen je da vjeruje kako je pomaganje robu bijeg grijeh, ali vlastiti moral i prijateljstvo s Jimom govore mu suprotno. Na kraju donosi hrabru odluku: Onda ću ići u pakao.

Twain majstorski koristi kolokvijalni, dijalektalni jezik (posebno crnački i južnjački dijalekt), što je u to vrijeme bilo revolucionarno i kontroverzno. Roman je oštra satira na rasizam, religioznu hipokriziju, feudalno društvo američkog Juga i „civilizaciju“ koja zapravo uništava prirodnu ljudskost.

Huck Finn predstavlja američki ideal individualne slobode i prirodnog morala nasuprot nametnutim društvenim normama. Djelo je utjecalo na gotovo cijelu modernu američku književnost (Hemingway je rekao da sva moderna američka književnost potječe iz jedne knjige – Hucka Finna).

Roman završava Huckovom željom da pobjegne dalje na teritorij, jer više ne može podnijeti civilizaciju.