Priče o običnom ludilu
Priče o običnom ludilu zbirka je kratkih priča Charlesa Bukowskog. Djelo prikazuje surov i ogoljen svijet američke urbane periferije, ispričan iz perspektive antijunaka – njegovog omiljenog alter-ega, Henryja Chinaskog.
Bukowski brutalno iskreno i često sarkastično opisuje teme kao što su alkoholizam, seksualna opsesija, samoća, bijeda, svakodnevna dosada, nasilje i egzistencijalna tjeskoba. Likovi su redovito marginalci: alkoholičari, propali pisci, prostitutke, beskućnici i sitni prevaranti. Umjesto moraliziranja, autor prikazuje njihov svijet s mješavinom cinizma, humora i sirove poezije.
Iako prožete tamom i destrukcijom, priče odišu i autentičnom humanom notom, posebice kroz Bukowskijevu sposobnost da u beznađu pronađe tragove istine i slobode. Jezik je jednostavan, direktan i prožet vulgarnostima, ali snažno prenosi emociju i atmosferu.
Ova zbirka svjedočanstvo je o onima koje društvo ignorira, ali i poziv na suočavanje sa vlastitim "običnim ludilom" koje svatko nosi u sebi.
"Ludilo? Naravno. A što nije ludilo? Zar život nije ludilo? Svi smo navijeni poput igračaka... nekoliko navoja opruge, malo trčimo, hodamo uokolo, radimo planove, idemo na izbore, kosimo travu... Kakvu-takvu utjehu našao sam u piću, klađenju i seksu, i u tom smislu isti sam kao i svaki drugi pripadnik zajednice, grada, nacije; razlika je jedino u tome što meni nije stalo da 'uspijem', nisam htio obitelj, dom, pristojan posao i slično. I eto me tu: ni intelektualac ni umjetnik... visim u nekom međuprostoru i mislim da bi to mogao biti početak ludila..."
Jedan primjerak je u ponudi
