
Crtice
„Crticama“, zrelo i čitko ispisanim, Zrinka Paladino popunila bilježnicu kakvu ćemo svi rado listati, čitati redom ili nasumice, stiskati je na grudi raznježeni ili nasmijani.
Draga Zrinka, nisam te zaboravio. Mislio sam da čekam da se vratiš s puta, iz Italije, ali zapravo je riječ o tome da se nisam htio odvojiti od tvoga rukopisa. Čitao sam ga pretenciozno i važno, htio sam sugerirati, određivati, uređivati i ocjenjivati, a onda sam se prepustio i uživao u onome što su samo naizgled zapisi, obiteljski zapisi, a rastu uzduž i poprijeko prema svemu drugom, važnom i nevažnom, prolaznom i sačuvanom. Zapisi o djetinjstvu, odrastanju, sudbinama i slučajnosti i — možda prije svega — o strasti življenja, što znači rada, rada na sebi i za druge, a može i drukčije, povratno, što dobivamo kad znamo davati, kad želimo itd. itd. itd. Tko sam ja, mislio sam na kraju, da bilo što određuje i sugerira. Dovoljno je bilo čitati, s užitkom. Nisam siguran da treba bilo što mijenjati, dotjerivati, jer to bi bilo, što bi to bilo? Rukopis: objaviti. Čitati ga s užitkom i iz užitka!
– – – iz pisma urednika Miroslava Mićanovića
Jedan primjerak je u ponudi





