Moj Dren: Roman o psima i ljudima

Moj Dren – roman o psima i ljudima Danka Angjelinovića topla je i istodobno trpka proza o vezama koje stvaramo sa životinjama i o tome što te veze govore o nama. U središtu je Dren, pas snažnog karaktera: inteligentan, osjećajan i tvrdoglav onoliko koliko treba da ostane svoj. Kroz epizode šteneta, učenja, prvih pobjeda i pogrešnih koraka, pratimo kako se oblikuje pas – ali i ljudi oko njega: vlasnik koji uči strpljenje, susjedi koji projiciraju strahove, lovci i prolaznici koji u Drenu vide ono što im samima nedostaje – odanost, hrabrost, igru.

Angjelinović pripovijeda jednostavno i precizno, s mnogo zapažanja o psećem ponašanju: kako pas čita raspoloženja, kako tugu pretvara u kretanje, a radost u rituale. U tom zrcalu izoštrava se i ljudska narav: taština, kratkotrajni bijes, ponos na sitne pobjede, tiha nježnost koja se najjasnije vidi u malim gestama – češljanje krzna, kasnonoćna šetnja, komadić kruha dijeljen bez riječi. Radnja se kreće između doma, ulice i prirode; napetost ne stvaraju spektakularni obrati nego odluke koje svakodnevicu pretvaraju u moralni izbor: pustiti ili zadržati, kazniti ili strpljivo poučiti, izabrati sigurnost ili slobodu.

Roman je o psima jer je pun mirisa, tragova, okreta uha; o ljudima jer postavlja pitanja: što je dobar život, kako izgleda briga koja ne guši, što znači odgovornost prema slabijem. Zbog tople pripovjedačke mjere i niza uvjerljivih scena knjiga jednako privlači ljubitelje pasa, čitatelje realistične proze i one koji traže priču koja smiruje, ali ne pojednostavljuje. Moj Dren ostaje u pamćenju dugo nakon čitanja – kao prisutnost vlažnog nosa na dlanu i tihog, pouzdanog pogleda koji nas uči kako biti čovjek.