Dugo zapamćena grmljavina
Mora li ljudska rasa najprije sve uništiti, a tek se kasnije zapitati je li to uistinu bilo potrebno? Katkad radi vlastitog probitka, a katkad iz neznanja i straha od nepoznatog. Zar je to usađeno u ljudske gene, pa drugačije ne znamo? Možda bismo trebali biti otvorenija duha te razmisliti o moralnim i etičkim posljedicama svojih djela, a ne samo možemo li što u tehnološkom smislu izvesti. Ili, kao što je to rekao lik iz jedne od ovih intrigantnih priča, opisujući stanovnika Zemlje. Mudar si, tvoja rasa je čudo kozmosa, ali tvoja mržnja je smrtonosna.
Jedan primjerak je u ponudi