Rimljanka
Adriana, lijepa rimska djevojka iz siromašnog sloja, želi normalan život, ali je majka gura u poziranje slikarima i prostituciju. Ljubavne veze je vode kroz izdaju, nasilje i korupciju do konačne rezignacije.
Rimljanka je jedan od najpoznatijih romana Alberta Moravije, objavljen 1947., s protagonistkinjom Adrianom koja pripovijeda u prvom licu. Radnja se odvija u Rimu tridesetih godina, u doba Mussolinijeva fašističkog režima, ali politika je uglavnom u pozadini – služi kao korumpirani, nasilni kontekst koji oblikuje sudbine likova.
Adriana, mlada, prelijepa djevojka iz naroda, živi s majkom Margheritom, siromašnom šveljom koja je ogorčena zbog vlastite prošlosti (bila napuštena trudna). Majka vidi Adrianinu ljepotu kao kapital: tjera je da pozira gola slikarima za novac, nadajući se da će to dovesti do boljeg života. Adriana sanja o jednostavnom, poštenom braku i obitelji, ali se zaljubljuje u Gina, šarmantnog ali lažljivog vozača. On je iskorištava i vara, a brak se raspada.
Nakon toga Adriana upada u svijet prostitucije. Majka je upoznaje s Gisellom, koja je uvodi u plaćene veze. Tu se pojavljuje Astarita, moćni fašistički policijski funkcioner – opsjednut Adrianom, koji koristi moć da je prisili na seks i postane njegova ljubavnica. Adriana ga mrzi, ali pristaje zbog novca i straha.
Ključni muškarac postaje Mino (Giacomo), studentski antifašist i idealist koji dijeli letke protiv režima. Adriana se iskreno zaljubljuje u njega – on joj predstavlja nešto čisto i iskreno. Ali Mino je uhićen; pod mučenjem izdaje svoje drugove, postaje ravnodušan i slomljen. Adriana, trudna od nasilnika Sonzogna (kriminalca i ubojice), pokušava spasiti Mina, ali on odbija njezinu pomoć i ljubav.
Roman završava Adrianinom potpunom rezignacijom: rađa dijete, živi s majkom u siromaštvu, prihvaća sudbinu bez iluzija. Moravia kroz nju prikazuje žensku sudbinu u patrijarhalnom, korumpiranom društvu – gdje ljepota postaje prokletstvo, a poštenje nemoguće. Teme su egzistencijalna otuđenost, nemogućnost autentične ljubavi, erotska opsesija, moralni slom pod totalitarizmom i pasivnost pred sudbinom.
Stil je realističan, detaljan, s fokusom na psihologiju i tjelesnost. Adriana je snažna, pasivna junakinja – ne buni se, već pliva kroz život, što je Moraviji omogućilo kritiku društva kroz individualnu sudbinu. Roman je izazvao skandal u konzervativnim krugovima (crkva ga je stavila na Indeks 1952. zbog "opscenosti"), ali i hvaljen – dobio je Premio Strega iste godine. Utjecao je na neorealizam i film - čuvena je adaptacija s Ginom Lollobrigidom 1954.
Jedan primjerak je u ponudi
