Vjekoslav Klaić
Klaić, Vjekoslav, hrvatski povjesničar, književnik i muzikolog (Garčin kraj Slavonskoga Broda, 21. VI. 1849 – Zagreb, 1. VII. 1928). Nakon studija povijesti i geografije u Beču bio profesor hrvatske povijesti (1878–82) i opće povijesti (1893–1922) na Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu. Godine 1902–03. obnašao je dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1875. uređivao je pravaški književni tjednik Hrvatska lipa i u njem surađivao, a 1883–89. uređivao književni časopis Vienac. Kao rezultat geografskog istraživanja objavio je nekoliko atlasa i udžbenika te knjige Prirodni zemljopis Hrvatske (1878) i Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati (I–III, 1880–83). U povijesnim studijama bavio se temama hrvatske povijesti od doseljenja do XX. st., a osobito su vrijedne njegove rasprave iz hrvatskog srednjovjekovlja, o ranoj pripadnosti srednjovjekovne Slavonije te o hrvatskim velikaškim obiteljima. U svojem temeljnom djelu Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća (I–V, 1899–1911) obradio je događaje iz hrvatske povijesti do 1608. Pritom se iskazao kao najistaknutiji predstavnik genetičkoga smjera u hrvatskoj historiografiji pa je snažno utjecao na razvoj nacionalne svijesti i hrvatske povijesne znanosti. Objavio je veći broj temeljnih studija o Bosni i Hercegovini, u kojima sintetizira rezultate povijesnih, geografskih i etnografskih istraživanja (Bosna: podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine. Prvi dio: zemljopis, 1878; Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 1882). Proučavajući djelovanje P. Rittera Vitezovića, bavio se poviješću i kulturom Zagreba pa je, osim mnogobrojnih manjih studija, objavio monografska djela Statut grada Zagreba: od god. 1609. i reforma njegova god. 1618. (1912) i Zagreb 1910.–1913. (1918). Dosljedno pravaškoj ideologiji o značaju duhovnoga i političkog jedinstva hrvatskog naroda, u svojim je školskim udžbenicima povijesti isticao misao o stoljetnoj samostalnosti Hrvatske. Kao skladatelj nije dao veća djela, ali je svojim radom pridonio razvoju glazbenog života u Hrvatskoj (1882. osnovao i do 1891. vodio Diletantski orkestar u Hrvatskome sokolu i bio njegov dirigent). Njegov doprinos razvoju Hrvatskoga glazbenoga zavoda (od 1890. do smrti potpredsjednik) toliko je značajan da se razdoblje 1890–1920. naziva »Klaićevom erom«. Zajedno s V. Novakom pokrenuo je 1892. i uređivao mjesečnik Gusle, a svojim studijama utjecao je na razvoj glazbene historiografije. Priredio je za tisak Hrvatsku pjesmaricu (1893) gdje je u manjoj mjeri i skladao (popijevka Svraćanje). Ostala djela: Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća (1897), Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347 (1897), Krčki knezovi Frankapani (1901), Marturina: slavonska daća u srednjem vijeku (1904), Život i djela Pavla Rittera Vitezovića: (1652–1713) (1914), Vatroslav Lisinski i prve dvije hrvatske opere (1919), Knjižarstvo u Hrvata (1922), Crtice iz hrvatske prošlosti (1928).
Naslovi u ponudi
Crtice iz hrvatske prošlosti
Das Buch „Skizzen aus der kroatischen Geschichte“ des Historikers Vjekoslav Klaić enthält eine Reihe kürzerer historischer Berichte, die wichtige Ereignisse, Persönlichkeiten und Epochen der kroatischen Geschichte auf zugängliche und lebendige Weise besch