Antun Barac

Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice, 20. kolovoza 1894. – Zagreb, 1. studenoga 1955.) hrvatski je književni povjesničar i kritičar, jedan od utemeljitelja moderne hrvatske znanosti o književnosti. Gimnaziju je završio na Sušaku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1917. diplomirao jugoslavensku književnost, njemački jezik i filozofiju. Doktorirao je 1918. radom o Vladimiru Nazoru.
Nakon srednjoškolske nastave na Sušaku i u Zagrebu, od 1930. djelovao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Bio je dekan, rektor Sveučilišta u Zagrebu 1950.–1951. te redoviti član JAZU od 1947. Tijekom Drugoga svjetskog rata bio je zatočen u ustaškim logorima Jasenovac i Stara Gradiška.
U središte istraživanja stavljao je čovjeka, umjetničku vrijednost i povijesne okolnosti književnoga djela. Protivio se svođenju književne povijesti na biografske podatke, ali i zanemarivanju društvene uloge književnosti. Njegova misao o „veličini malenih“ upozorava na važnost manje poznatih pisaca i posebne okolnosti razvoja književnosti malih naroda.
Objavio je monografije Vladimir Nazor (1918.), August Šenoa (1926.), Vidrić (1940.) i Mažuranić (1945.). Među važnim knjigama nalaze se Knjiga eseja (1924.), Članci o književnosti (1935.), Hrvatska književna kritika (1938.), Književnost i narod (1941.) i Veličina malenih (1947.).
Veliku sintezu Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije ostvario je djelomično: Književnost ilirizma objavljena je 1954., a drugi svezak, koji je dopunila Višnja Barac, posmrtno 1960. Iste 1954. objavio je pregled Jugoslavenska književnost.
Ratna iskustva i razmišljanja o odnosu književnosti i života sabrana su u posmrtnoj knjizi Bijeg od knjige (1965.). Uredničkim radom i pripremanjem izdanja hrvatskih pisaca Barac je trajno oblikovao proučavanje i dostupnost nacionalne književne baštine.
Titel im Angebot
A. G. Matoš: In memoriam o 20-godišnjici pjesnikove smrti
Spomen-zbornik objavljen 1934. godine u nakladi Ljube Wiesnera (Wiesnerova biblioteka, knj. 1). Urednički i autorski predvodi je Antun Barac, a surađuju Milan Ogrizović, Tin Ujević, Ljubo Weisner i drugi hrvatski književnici i kritičari.
Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije: Knjiga I. Književnost ilirizma
Prvi dio Barčeve povijesti hrvatske književnosti donosi pregled ilirskog pokreta, njegovih pisaca, ideja i kulturnog značenja u razdoblju od narodnog preporoda do stvaranja jugoslavenske države.
Hrvatska novela do Šenoine smrti
Znanstvena studija Antuna Barca o razvoju hrvatske novele od njezinih početaka do Šenoine smrti, s pregledom autora, poetike i mjesta novele u hrvatskoj književnosti.
I nisi sam
Pjesme i zapisi povezani s logorskim iskustvom svjedoče o patnji, samoći i potrebi za ljudskom blizinom, čuvajući vjeru u dostojanstvo čovjeka pred nasiljem.
Jugoslavenska književnost
Ovaj pregled napisan je prvotno za inozemstvo, na informativan način, na poticaj Komisije za kulturne veze s inozemstvom. Stoga je u njemu ograničen broj imena, i stoga često nema govora o stvarima koje bi naš čitalac u takvoj knjizi s pravom očekivao.
PSHK #101: Antun Barac: Članci i eseji
Barčevi eseji i članci daju pregled hrvatske književnosti, njezinih pisaca, djela, jezika i razvoja. Književnost povezuje s poviješću, društvom, europskim kontekstom, čovjekovim iskustvom i umjetnošću.
Republika 1950/11-12
Časopis za književnost i umjetnost
Vidrić
„Vidrić“ von Antun Barc ist eine Monografie über Leben und Werk des Dichters Vladimir Vidrić. Eine klassische Studie eines der bedeutendsten kroatischen Literaturhistoriker über einen prominenten Vertreter der kroatischen Moderne.







