Gabriel Garcia Marquez
Gabriel José García Márquez (Aracataca, Kolumbija, 6. ožujka 1927. - Ciudad de México, Meksiko, 17. travnja 2014.) kolumbijski je pisac, novinar, izdavač i politički aktivist. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1982.godine. Prva uspješna knjiga bila mu je »Pukovniku nema tko pisati«, objavljena 1961., a slijedio je »Pogreb velike mame« godinu dana kasnije.
Za svoju najslavniju knjigu »Sto godina samoće« pričao je kako mu se dok je prilazio Acapulcu dogodilo svojevrsno otkrivenje i nije znao ni sam zašto, ali je znao da treba napisati tu knjigu. Doživljaj je bio tako cjelovit, da je na tom mjestu mogao izdiktirati prvo poglavlje, od riječi do riječi. Romantičnim se temama vratio 1986. knjigom »Ljubav u doba kolere«, snažnom, poetičnom i komičnom pričom o ljubavi na duge staze u kojoj je opisana i priča o ljubavi njegovih roditelja. Uslijedile su »General u labirintu«, »12 hodočasnika« (zbirka pripovjedaka), »Ljubav i drugi demoni«.
Titel im Angebot
Dvanaest hodočasnika
The twelve stories in this book were written over the past eighteen years. Before taking on their current form, five of them were adapted into newspaper articles and film scripts, and one into a television series.
Neverovatna i tužna istorija nevine Erndire i njene bezdušne babe: sedam priča
Pukovniku nema tko da piše
Zla kob
Der Roman ist eine journalistische Rekonstruktion des Mordes an Santiago Nasar. Die Geschichte spielt in einer kleinen karibischen Stadt, wo jeder im Voraus weiß, dass Santiago von den Vicario-Brüdern Pedro und Pablo getötet wird, um die Ehre ihrer Schwes