Solo

Prije nego što je izgubio vid, Ulrich je u jednom časopisu pročitao priču kako je grupa istraživača nabasala na zajednicu papagaja koji su govorili jezikom društva zbrisanog skorašnjom katastrofom. Zaprepašteni ovim otkrićem, papagaje stavljaju u kaveze i pošalju ih kući da bi lingvisti zabilježili ostatke tog izgubljenog jezika. Međutim, već zastrašeni razaranjem kome su nedavno prisustvovali, papagaji uginu tokom transporta. Pitajući se da li on, za razliku od tih bespomoćnih papagaja, može ostaviti svijetu kakvu mudrost, Ulrich u fotelji započinje epsko putovanje kroz obrte turbulentne historije svoje zemlje u posljednjem stoljeću – kao i putovanje kroz vlastiti životni vijek, obilježen izgubljenom ljubavlju i neuspjehom u hemiji.