Posljednji Mohikanac

Posljednji Mohikanac (1826.) najpoznatiji je i najuspjeliji roman američkog pisca Jamesa Fenimorea Coopera. Dio je serije Leatherstocking Tales (Priče o kožnim čarapama) i smatra se jednim od temeljnih djela američke nacionalne književnosti.

Radnja je smještena 1757. godine tijekom Francusko-indijanskog rata. Engleska utvrda William Henry pod opsadom je francuskih snaga i njihovih indijanskih saveznika. Dvije kćeri pukovnika Munroa – hrabra i odlučna Cora te nježna Alice – kreću kroz divlju šumu prema ocu. U pratnji ih je major Duncan Heyward, a kasnije im se pridružuje legendarni lovac i izviđač Natty Bumppo (zvan Hawkeye ili Sokolovo oko), njegov prijatelj, mudri Mohikanac Chingachgook i njegov sin Uncas – posljednji čistokrvni pripadnik plemena Mohikanaca.

Roman je pun napetih pustolovina: zasjede, potjere kroz šume, borbe s Huronima predvođenim opakim Maguom, spašavanja i dramatičnih scena na slapovima. Cooper majstorski prikazuje američku divljinu – veličanstvenu, opasnu i neukroćenu – kao glavni lik romana.

Djelo je bogato romantičarskim idealima: slavi prirodnog čovjeka, plemenitog divljaka i junaštvo. Uncas i Cora simboliziraju tragičnu, nemoguću ljubav između različitih kultura i rasa. Cooper kontrastira „plemenite“ Indijance (Mohikanci) s „divljima“ (Huronima), te prikazuje sukob između starosjedilačkih naroda i nadiruće bijele civilizacije.

Stil je romantičarski, ponekad patetičan i idealiziran, s dugim opisima prirode i akcijskim scenama koje su u svoje vrijeme bile izuzetno žive. Roman je imao ogroman utjecaj na stvaranje mita o američkom Divljem zapadu i „plemenitom divljaku“.

Knjiga je postala svjetski klasik, više puta ekranizirana (najpoznatija verzija je iz 1992. s Danielom Day-Lewisom u glavnoj ulozi). I danas se čita kao uzbudljiva pustolovina i kao važan dokument o ranim američkim mitovima, odnosu prema prirodi i složenim odnosima između doseljenika i starosjedilaca.