Sjeme smrti

Roman daje u pozadini preciznu sliku dramatične epohe u kojoj Hajjam živi – raspad arapskog carstva, pojava križara i Zapada na historijskoj pozornici, susreti velikih kultura, pojava stepskih naroda koji unose “svježu krv” u islamska društva, u kojima se pojavljuju uglavnom kao osvajači, da bi se relativno brzo kultivirali i utopili u kulturi koju su “pokorili”.

U prednjem planu romanesknog sižea stoji lik Omara Hajjama, okružen nizom znamenitih povijesnih likova iz njegove epohe. Kao što te povijesne osobe omogućuju da roman tematizira sve ono što se u epohi o kojoj se govori začelo (terorizam, fundametalizam, pokušaji da se u formi države ostvare komunističke ideje) da bi nas i danas pratilo kao kulturna i politička stvarnost doba u kojem živimo, fikcionalni likovi daju uvid u intimni život junaka.

Hajjam strahovito mnogo zna i stalno dalje uči, ali ga upravo njegovo ogromno znanje prisiljava da uvidi kako čovjek ne može steći pouzdano znanje; nasuprot njemu stoje njegovi suvremenici, koji, valjda zato što žive u vremenima velikih potresa i rušenja, konstruiraju sebi u duhu jednu čvrstu točku – svoju fundamentalističku vjeru u nešto, iz koje onda crpu iluziju sigurnosti u vremenu opće nesigurnosti.