Sjedinjavanja: dve priče
Knjigu čine dvije duže novele napisane u gustoj, introspektivnoj prozi koja najavljuje kasnijeg autora „Čovjeka bez osobina“. „Sjedinjavanja“ su jedan od vrhunaca ranoga europskog modernizma i najintimnije Musilovo djelo.
Obje priče bave se Musilovom centralnom temom: nemogućnošću pravog spajanja dvoje ljudi u svijetu gdje tijelo i duša, želja i moral, stvarnost i fantazam ostaju zauvijek razdvojeni. Jezik je senzualan i analitičan do boli, pun dugih rečenica koje pokušavaju uhvatiti neuhvatljivo.
„Iskušenje tihe Veronike“ (Die Versuchung der stillen Veronika) Veronika, mlada žena između djetinjstva i zrelosti, živi u svijetu maštarija i erotskih predosjećaja. Susreće tri muškarca (ujaka, strica Demetera i misterioznog Johannesa) koji u njoj bude različite oblike želje i straha. U ključnom trenutku, u snu ili polusnu, doživljava animalnu, gotovo mističnu ekstazu u dodiru sa psom – iskustvo koje je istovremeno seksualno buđenje i susret s nečim demonskim. Veronika na kraju ostaje „tiha“, neodlučna između života i odustajanja od njega.
„Savršenstvo ljubavi“ (Die Vereinigung) Claudine, udana žena, suočava se s emocionalnom prazninom braka. Njezin stari prijatelj Alfred vraća se u grad; između njih tinja davna, nikad ostvarena ljubav. U dugim unutrašnjim monologu Musil secira najsitnije nijanse osjećaja: strah od izdaje, želju za potpunim stapanjem s drugim bićem, nemogućnost istinske bliskosti. Claudine i Alfred neće preći u fizičku prevaru, ali će u mislima doživjeti apsolutno „sjedinjavanje“ duša – trenutak koji je istovremeno vrhunac i kraj njihove ljubavi.
Jedan primjerak je u ponudi
