Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda

Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda jedno je od najvažnijih pregleda starije hrvatske književnosti. Kombol, tada već etablirani znanstvenik, obuhvaća književni razvoj od srednjeg vijeka do samoga praga Hrvatskoga narodnog preporoda, povezujući domaće tekstove s europskim tradicijama humanizma, renesanse, baroka i prosvjetiteljstva. Knjiga daje sustavnu i jasno organiziranu sliku najvažnijih autora, poetika i kulturnih središta – od glagoljaškog kruga i dubrovačke renesanse do kontinentalnih predpreporodnih nastojanja.

Mihovil Kombol (1875.–1955.) bio je jedan od ključnih hrvatskih književnih povjesničara 20. stoljeća. Studirao je slavistiku i germanistiku u Beču, gdje je doktorirao radom o čakavštini hrvatskog primorja. Radio je kao gimnazijski profesor, urednik, priređivač brojnih antologija, a od 1943. predavao je stariju hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poznat je po izuzetnoj filološkoj preciznosti, širokim komparatističkim uvidima i doprinosu interpretaciji dubrovačko-dalmatinske renesanse.

Iako je djelo znanstveno i politički nenaglašeno, sama činjenica njegovog objavljivanja u vrijeme NDH utjecala je na njegovu poslijeratnu recepciju. Nije bilo izravno zabranjeno, ali se desetljećima rijetko spominjalo, a u akademskom životu bilo je djelomično potisnuto pod ideološkom sjenom vremena u kojem je izašlo. Kombol osobno nije bio politički eksponiran, no njegovo zapošljavanje na Sveučilištu 1943. i objave u ratnim godinama učinile su ga „osjetljivim autorom“ u poratnoj Jugoslaviji. Unatoč tome, kasniji povjesničari književnosti prepoznali su trajnu vrijednost djela, a Kombol je ostao jedan od ključnih autora u hrvatskoj književnoj historiografiji.

Knjiga se danas cijeni kao temeljni prikaz predpreporodne književnosti, važan zbog jasne strukture, preciznosti i znanstvene pouzdanosti, ali i kao dokument vremena u kojem su se znanost i politika nerijetko opasno dodirivale.