Svjetska knjižnica, Sv. 3.

Svjetska knjižnica bila je jedna od najvažnijih edicija prijevoda svjetske književnosti na hrvatski jezik početkom 20. stoljeća. Izdavač i glavni urednik bio je Iso Velikanović (1869.–1940.), plodni prevoditelj, književnik i kulturni djelatnik. Prve sveske izašle su 1903. godine u Sremskoj Mitrovici.

Sveska 3. iz 1903. godine karakteristična je po konceptu edicije: svako djelo (tj. veći odlomak) tiskano je tako da se može samostalno uvezati kao zasebna knjižica. U ovoj svesci objavljeni su prijevodi na stranicama 97–144:

• Fjodor Mihajlovič Dostojevski – odlomak iz romana Braća Karamazovi
• Henryk Sienkiewicz – odlomak iz romana Bez dogme (Bez dogmatu)

Ovakav način izdavanja omogućavao je čitateljima da s vremenom skupe cijele romane ili veće cjeline iz različitih svezaka i uvežu ih u zasebne knjige. To je bila praktična i ekonomična metoda popularizacije svjetske književnosti među hrvatskom publikom.

Svjetska knjižnica imala je veliki kulturni značaj jer je u vrijeme kada je hrvatska književnost još uvijek tražila svoje mjesto u austro-ugarskom kontekstu donosila suvremene europske i ruske autore (Dostojevski, Tolstoj, Sienkiewicz, Ibsen i dr.) u kvalitetnim prijevodima. Velikanovićev prevodilački rad smatra se pionirskim za uvođenje ruske književnosti u hrvatsku kulturu.

Edicija je izlazila u manjem formatu, pristupačne cijene, namijenjena široj publici – učiteljima, đacima, građanstvu i intelektualcima. Predstavljala je važan korak u demokratizaciji visoke književnosti i obogaćivanju hrvatskog književnog jezika.

Danas su primjerci Svjetske knjižnice bibliografska rijetkost, posebno rane sveske iz 1903. godine. Svjedoče o entuzijazmu hrvatske inteligencije početkom 20. stoljeća da prati europske književne tokove unatoč političkim i materijalnim teškoćama.