Uzorana ledina I - II

Roman „Uzorana ledina” (Поднятая целина, 1-2) epsko je ostvarenje nobelovca Mihaila Šolohova koje sveobuhvatno prikazuje jedno od najdramatičnijih razdoblja sovjetske povijesti — prisilnu kolektivizaciju sela na području Dona početkom 1930-ih godina. Radnja prati dolazak Semjona Davidova, lenjingradskog radnika i nepokolebljivog komunista, u kozačko selo Gremjačij Log s zadatkom da utemelji kolhoz (kolaborativnu poljoprivrednu zadrugu). Davidov, zajedno s lokalnim aktivistima Nagulnovim i Razmjotnovim, nailazi na žestok otpor seljaka koji se ne žele odreći vlastite zemlje i stoke, ali i na organiziranu podzemnu kontrarevuluciju predvođenu bivšim carskim časnicima. Šolohov s iznimnim realizmom i dubokim poznavanjem kozačkog mentaliteta oslikava unutarnje lomove i podjele unutar seljaštva — od bogatih kulaka koji se bore za opstanak, do siromašnih seljaka razapetih između stoljetne tradicije i obećanja nove vlasti. Unatoč ideološkom okviru vremena u kojem je nastajao, roman se odlikuje izvanredno izgrađenim likovima, autentičnim dijalozima i prožetošću narodnim humorom te ostaje jedno od ključnih djela ruske književnosti 20. stoljeća.