Mirko Božić
Hrvatski književnik (Sinj, 21. IX. 1919 – Zagreb, 1. VIII. 1995), pravo studirao u Beogradu, apsolvirao u Zagrebu. Tijekom II. svjetskog rata sudjelovao u antifašističkom pokretu. Bio je direktor Drame HNK-a u Zagrebu 1952–54., a 1965–69. i intendant. Od 1955. bio je urednik je u raznim književnim časopisima i tjednicima. Aktivan je bio i u političkom životu: obavljao i dužnost potpredsjednika Sabora SR Hrvatske. Bio je redoviti član JAZU od 1975. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1985.
U književnost je ušao dramskim jednočinkama s tematikom iz partizanskog života (Most, 1947; Devet gomolja, 1949), nastavljajući tu tematiku i nakon rata (Povlačenje, 1949; Skretnica, 1950), ali ulazeći sve više u tim dramama i u složena psihička stanja i dvojbe svojih junaka (Pravednik, 1961). Etičko-psihološki kompleks suvremenog čovjeka Božić dotiče i u dramama s aktualnom društvenom problematikom (Ljuljačka u tužnoj vrbi, 1957; Svilene papuče, 1959). U pripovijestima, jezikom punim neologizama, zaokupljen je psihološkom problematikom junaka suočenih sa sudbinskim situacijama u svom životu.
Najveći uspjeh postigao je »kurlanskom« romansijerskom trilogijom (Kurlani, 1952; Neisplakani, 1955; Tijela i duhovi, 1981). U njoj se podjednako otkrivaju i psihologija zajednice (tijekom mira i rata) i osobne nedaće pojedinaca koji, bez obzira na individualnost temperamenta i značaj, ipak zajednički svladavaju »prokletstvo života i sudbine«. Fabule tih romana zasnivaju se na prikazu ljudi iz Dalmatinske zagore u borbi podjednako s društvom i prirodnim silama. Božić se služi različitim književnim postupcima: od detaljnog analiziranja protagonista romana do esejističko-filozofskih i izrazito lirskih sekvenci. Smisao za humor i blagu satiru pokazao je i u dvama romanima s tematikom iz vremena rata (Colonnello, 1975; Bomba, 1976) te u televizijskoj seriji s istom tematikom (Čovik i po, 1974).
Iako je povremeno pisao i publicističke članke te kritičke osvrte, Božić je u prvome redu ostao romanopisac. Taj opus realizirao je u stalnom prožimanju tradicionalno-realističke i moderne stvaralačke tehnike: epska naracija s jedne i esejistički, monološko-asocijativni tip pripovijedanja s druge strane, izraz pun sentenci, simboličko-lirskih slika i metafora temeljna su obilježja Božićeva književnog djela, što ga je i dovelo u vrh suvremene hrvatske proze. Ostala djela: Novele (1953), Djevojka i hrast i druge priče (1975), Slavuji i šišmiši (1990).
Citiranje: Božić, Mirko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 11. 2023.
Naslovi u ponudi
Drame
Povlačenje -Most - Devet gomolja
Kurlani: Gornji i Donji
A post-war novel, the so-called native prose, published in 1952, a revised version dates from 1956, the first part of the "Kurlan trilogy" (followed by "Neisplakani", 1955 and "Tijela i duhovi", 1981) by the Croatian playwright, short story writer and nov
Kurlani: Gornji i Donji
Roman poratne, tzv. zavičajne proze prvi je dio “kurlanske trilogije” hrvatskog dramatičara, novelista i romanopisca.
Kurlani: Gornji i Donji
A post-war novel, the so-called native prose, published in 1952, a revised version dates from 1956, the first part of the "Kurlan trilogy" (followed by "Neisplakani", 1955 and "Tijela i duhovi", 1981) by the Croatian playwright, short story writer and nov
Neisplakani
The novel "Neisplakani" explores the themes of real life, relationships and conflicts between different social strata, and deeper human emotions and experiences.
Republika 1950/2-3
Časopis za književnost i umjetnost
Slavuji i šišmiši
„Slavuji i slepi miševi“ (1990), poslednji roman Mirka Božića, smešta radnju u urbano okruženje riječkog pozorišta u ranim posleratnim godinama. Ovaj „roman sa ključem“ suptilno evocira ličnosti iz stvarnog života, poput Miroslava Krleže i Vladimira Baka
Tijela i duhovi
Tela i duhovi je treći deo trilogije Kurlan Mirka Božića, objavljene 1981. godine, koja prati romane Kurlani (1952) i Neisplakani (1955).