Tomáš G. Masaryk

Tomáš Garrigue Masaryk (Hodonín, 7. ožujka 1850. – Lány, 14. rujna 1937.), češki filozof, sociolog i državnik, bio je prvi predsjednik Čehoslovačke Republike, od 1918. do 1935. Njegov rad povezuje znanstveno istraživanje, moralnu filozofiju i političko djelovanje utemeljeno na demokraciji i humanosti.
Potjecao je iz skromne obitelji. Studirao je u Beču, gdje je doktorirao filozofiju, a zatim boravio u Leipzigu. Ondje je upoznao Amerikanku Charlotte Garrigue, s kojom se vjenčao 1878. i njezino prezime pridružio svojemu. Od 1882. predavao je na češkom sveučilištu u Pragu. U javnosti se isticao obranom kritičkoga mišljenja, uključujući osporavanje vjerodostojnosti navodno srednjovjekovnih čeških rukopisa i protivljenje antisemitskim predrasudama u Hilsnerovu slučaju.
Demokraciju je shvaćao kao način života i moralnu odgovornost, a ne samo kao državno uređenje. Bavio se krizom modernoga čovjeka, odnosom religije i znanosti, socijalnim pitanjem i smislom nacionalne povijesti.
Među važnijim djelima su studija Der Selbstmord als sociale Massenerscheinung der modernen Civilisation (1881.), Česká otázka (1895.), Naše nynější krize (1895.), Jan Hus (1896.), Otázka sociální (1898.), Ideály humanitní (1901.) i Rusko a Evropa (1913.). Politička razmatranja i iskustva oblikovanja nove države izložio je u djelima Nová Evropa i Světová revoluce (1925.).
Tijekom Prvoga svjetskog rata s Edvardom Benešom i Milanom Rastislavom Štefánikom organizirao je inozemni pokret za češku i slovačku samostalnost. Kao predsjednik postao je simbolom prve čehoslovačke republike.
Za poznavanje njegova mišljenja važni su i ** Hovory s T. G. Masarykem ** Karela Čapeka, nastali iz njihovih razgovora. Masarykovo nasljeđe ostaje vezano uz kritičko obrazovanje, građansku hrabrost i nastojanje da politika bude podložna etičkom prosuđivanju.
Titles in our offer
O boljševizmu (1920-1921) - zabranjeni Masarik
U ovom izdanju, u prevodu dr Aleksandra Ilića, nalaze se tekstovi prvog čehoslovačkog predsednika, u kojima on pravovremeno kritikujući Marksa, Engelsa i Lenjina, zapravo prelazi na kritiku imperijalizma uopšte.
Svetska revolucija: ratne uspomene i razmatranja 1914–1918
Masarikovi ratni memoari i politička razmatranja o Prvom svetskom ratu, raspadu Austrougarske i nastanku Čehoslovačke, povezani s njegovim shvatanjem demokratije, slobode i odgovornosti.

