Marko Marulić

Marko Marulić (Marcus Marulus), hrvatski književnik, humanist i kršćanski mislilac, rođen je 18. kolovoza 1450. u Splitu, gdje je umro 5. siječnja 1524. Smatra se ocem hrvatske književnosti i jednim od najznačajnijih predstavnika europskoga kršćanskog humanizma. Pisao je na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku, povezujući renesansnu učenost, antičku baštinu i kršćansku etiku.

Potjecao je iz ugledne splitske plemićke obitelji Pečenić, a obrazovanje je stekao u rodnom gradu. Poznavao je klasičnu književnost, filozofiju i teologiju te sudjelovao u kulturnom životu dalmatinskih humanističkih krugova. Njegovo stvaralaštvo obilježavaju moralna pouka, religioznost, domoljublje i briga za duhovnu obnovu čovjeka.

Najpoznatije mu je djelo ** Judita **, napisano 1501., a tiskano u Veneciji 1521. godine. Taj biblijsko-vergilijanski ep u šest pjevanja, sastavljen na hrvatskom jeziku, smatra se prvim umjetničkim epom hrvatske književnosti. Pripovijest o hrabroj Juditi koja spašava svoj narod od neprijatelja nosi snažnu poruku o vjeri, slobodi i otporu nasilju.

Među njegovim latinskim djelima ističu se De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za čestit život s primjerima), moralno-didaktičko djelo koje je doživjelo brojna europska izdanja, te Evangelistarium (Evanđelistar), posvećen kršćanskim vrlinama i etičkom životu. Važno mjesto zauzima i ep Davidias (Davidijada), u kojem obrađuje starozavjetnu povijest kralja Davida.

U hrvatskom pjesništvu ističu se Molitva suprotiva Turkom, Suzana i religiozno-moralne pjesme, koje svjedoče o njegovoj zabrinutosti zbog osmanskih osvajanja i sudbine kršćanskoga svijeta.

Marulićeva djela bila su poznata diljem Europe, a njegova književna ostavština predstavlja temelj hrvatske renesansne književnosti i važan doprinos europskoj humanističkoj misli.