Marguerite Yourcenar
Francuska književnica (Bruxelles, 8. VI. 1903 – Mount Desert Island, Maine, SAD, 17. XII. 1987). Školovala se privatno te je stekla široku humanističku naobrazbu. Od rane mladosti, financijski osigurana nasljedstvom, odlučila se posvetiti književnosti; prvo djelo, poemu Vrt himera, objavila je 1921. Od 1940. živjela je u SAD-u; neko vrijeme predavala književnost na Sarah Lawrence College u New Yorku. God. 1980. bila je prva žena izabrana u Francusku akademiju. Najznačajniji su u njezinu književnomu stvaralaštvu romani: epistolarni Alexis ili rasprava o uzaludnoj borbi, s radnjom u Austriji pred I. svjetski rat, pisan u duhu poetike A. Gidea, Novčić sna, o Rimu u Mussolinijevo doba, Smrtonosni udarac, u kojem tematizira neuzvraćenu ljubav na pozadini evokacije ratova u baltičkim zemljama 1919–21., te, kao središnji i psihološki najsuptilniji, Hadrijanovi memoari i Crna mijena. Prvi od tih dvaju, napisan u obliku imaginarnih uspomena rimskog cara Hadrijana kroz njegovo pismo Marku Aureliju, kao dugi razrađeni unutarnji monolog, uspostavio je utjecajan model povijesnog romana, odnosno romaneskne rekonstrukcije prošlosti, a ujedno je vrhunski izraz melankolije prema antičkomu svijetu iz razdoblja prije nego što ga je zahvatila sveobuhvatna kriza. Drugi je biografija izmišljena lika alkemičara i učenjaka Zenona, koncipiranoga kao »univerzalnog čovjeka« (svojevrsna kombinacija Leonarda da Vincija, Paracelsusa, N. Kopernika i G. Bruna), s radnjom u europskom XVI. st. Oba romana evokaciju prošlosti temelje na pažljivom, ali i kreativnom čitanju historiografskih izvora, misaonom, gotovo mističnom uživljavanju u junaka te prelaze u meditacije o ljudskoj sudbini, moralu i moći, a napose o umjetnosti s implicitnim tumačenjem svijeta kao umjetničkog čina s kojim se poistovjećuje vladanje ili alkemija. Pisala je i poetsku prozu, novele, koje je skupila u zbirkama Smrt vozi zapregu , Orijentalne priče, Poput vode koja teče, drame te memoarsku prozu. U svojoj eruditskoj koncepciji književnosti, Yourcenar se stilski uglavnom nastavljala na klasicističku tradiciju, povezujući eleganciju izraza s bogatim vokabularom, razrađenim meditativnim tonom i povremenim baroknim opisima. Pisala i eseje o K. Kavafisu, S. Lagerlöf, T. Mannu, Mishimi Yukiju, kojega je također prevodila kao i H. Jamesa, V. Woolf, J. Baldwina, afroameričke duhovne pjesme te starogrčku liriku.
Naslovi u ponudi
Oproštajni udarac
The great writer's short novel The Parting Shot is one of those great works in which the conciseness of the statement and the brevity of the form emanate the fullness of the text and the passion of its meanings.