” Katkad me obuzima velika radoznalost – ponekad, u dokon čas: kad se, na primjer, vlak zadrži na nekoj raskrsnici zatrpanoj tovarom za nove gradnje – građom, drvom, vatrostalnim crijepom – pa se putnici uzmeškolje na klupama…”
Priča o porodičnoj ljubavi, o sposobnosti sećanja da održi istinu i o opasnosti od poricanja sećanja. Istovremeno opširna i intimna, komična i tragična, to je kaleidoskopska, duboko emotivna saga o domu i srcu.