Slavuj
Slavuj je bajka s nepredvidivim završetkom. Iako smo navikli da sve bajke imaju sretan završetak, kod ove je priče ishod ipak malo drukčiji, čak možda i pravedniji u odnosu na druge Andersenove bajke.
Bajka započinje tako da do kineskog cara stižu priče o nevjerojatnoj ptičici, malome slavuju predivnog glasa. Car je poslao svog ministra kako bi pronašao slavuja i doveo ga k njemu u palaču. Predivan slavujev pjev rasplakao je cara te ga ovaj odluči zadržati. Iako je možda imao sve što poželi uz cara, slavuj nije imao ono najvažnije – svoju slobodu. Naime, svakoga dana dok bi izlazio van, slavuja su pratile sluga, a njegove noge bile su zavezane vrpcama kako ne bi mogao odletjeti.
Nakon nekog vremena, car je dobio zlatnu pticu na dar pa se odlučio riješiti slavuja. Zlatna ptica mogla je pjevati i on je smatrao da mu slavuj više ne treba. No, dotukla ga je bolest pa je nezahvalnik poželio neuglednog slavuja da mu pjeva jer se zlatni pokvario.
Slavuj nije zlopamtilo te je oprostio caru što se ružno ponio prema njemu, ali svejedno nije pristao dalje živjeti s njim već ga je svakog dana dolazio posjećivati. Ipak je više od svega želio biti slobodan, a život s nezahvalnim carem za njega nije značio ispunjeni život.
No copies available
The last copy was sold recently.
