Posljednji kineski car
Posljednji kineski car (1988.), autobiografija Pu Yija, prati život posljednjeg cara Kine. Knjiga, napisana uz pomoć ghostwritera Li Wende, prikazuje Pu Yijeve osobne refleksije i njegovu transformaciju od božanskog cara do običnog građanina.
Pu Yi, rođen 1906., postaje car 1908. s nepune tri godine, nakon smrti carice Cixi. Njegovo djetinjstvo u Zabranjenom gradu prožeto je izolacijom i strogim ritualima, a jedinu toplinu pruža mu dojilja Ar Mo. Nakon Xinhai revolucije 1912., abdicira, ali zadržava nominalnu titulu do 1924., kada ga vojskovođa Feng Yuxiang protjeruje.
U egzilu u Tianjinu, Pu Yi vodi raskošan život, pod utjecajem japanskih savjetnika. Godine 1932. Japanci ga postavljaju za regenta, a 1934. za cara marionetske države Mandžukuo. Njegova vladavina, obilježena japanskom kontrolom, završava 1945., kada ga Sovjeti zarobljavaju. Od 1950. do 1959. prolazi komunistički preodgoj u zatvoru Fushun, gdje se suočava s ratnim zločinima i prihvaća krivicu. Oslobođen, radi kao vrtlar u Pekingu, a kasnije postaje član Narodne političke konferencije. Umire 1967. od raka. Djelo je cijenjeno zbog intimnog prikaza kineske povijesti i osobne borbe s identitetom u burnom 20. stoljeću.
The book consists of two volumes.
Jedan višetomni primjerak je u ponudi.
