Ilićke priče
Spoj idile i tragične sudbine učinio je ovaj povijesni roman književnim svjedočanstvom koje literarnu snagu crpi iz kontrasta prirode i povijesti, emocija i činjenica, krajolika i politike, ptica i metaka, ljudskih sudbina i povijesnoga zla.
Svi tematski, stilski i jezični elementi umotani su u auru sućuti prema žrtvama. Autorica ne piše iz ideološke vizure, ne istražuje razloge zla, ne traži osvetu, a ne zanimaju je ni počinitelji zločina. Ona svojim romansiranjem povijesnih činjenica želi spasiti ljudske sudbine od zaborava i ugraditi ih u temelje nacionalnoga identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini. Svakim svojim romanom, a osobito ovim, Anita Martinac ide putem od zla prema dobru, od žrtve prema pijetetu, od epike do lirike, od politike do etike. Kao prisno ljupko mjesto i kao povijesno strašno mjesto Ilići su u romanu Anite Martinac metonimija sudbine hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. To je spomenik duhu mjesta (genius loci), ilićkim muškarcima i ženama, ilićkomu kraju i hercegovačkomu zavičaju. Ali i nešto drugo: potresno dokumentarno, emocionalno snažno i umjetnički živo književno štivo.“
One copy is available
