Poglavlje o arhitekturi

Prema Lukacsevu mišljenju arhitektura je svjetotvorna umjetnost jedina sposobna izraziti cjelokupni društveni bitak određene epohe, koja nije kadra djelovati kao kritička umjetnost, no koja oblikovanjem svijeta oponaša zakonitosti zbilje u koju je uronjen, a svoj estetski značaj zadobiva tek onda kad zadovolji svoju tehnološku zadaću: “arhitektura postaje umjetnošću tek kada čovjek počne stvarati prostor koji mu doista pripada i kada taj prostor postane elementom njegove proširene osobnosti, njegov vlastiti stvoreni svijet”.