Ptice umiru pjevajući

Ptice umiru pjevajući najpoznatiji je roman australske književnice Colleen McCullough. Radnja prati život obitelji Cleary od 1915. do druge polovice 20. stoljeća, a središte priče čini Meggie Cleary, jedina kći u brojnoj obitelji siromašnih novozelandskih doseljenika.

Obitelj se seli na golemo australsko imanje Drogheda, u vlasništvu bogate i stroge Mary Carson. Ondje Meggie upoznaje mladog svećenika Ralpha de Bricassarta. Između njih se razvija snažna emocionalna povezanost koja s godinama prerasta u ljubav. Ralph, međutim, bira crkvenu karijeru i ambiciju ispred osobne sreće. Potaknut Mary Carson, koja je opsjednuta Ralphom, prihvaća put prema visokim crkvenim položajima, svjestan da se time udaljava od Meggie.

Meggie odrasta noseći osjećaj gubitka. Udaje se za farmera Lukea O'Neilla, nadajući se da će zaboraviti Ralpha, ali brak se pokazuje nesretnim. Luke je hladan i usredotočen na posao, dok Meggie ostaje emocionalno vezana uz čovjeka kojega ne može imati. Tijekom jednog susreta s Ralphom na osamljenom otoku dobiva priliku za kratku ljubavnu vezu iz koje se rađa sin Dane.

Drugi dio romana prati živote Meggiene djece, posebno Danea, koji poput Ralpha osjeća poziv prema Crkvi. Njegova sudbina, kao i sudbine ostalih članova obitelji, obilježene su gubicima, neostvarenim željama i žrtvama koje traži ljubav.

Naslov se temelji na legendi o ptici koja cijeli život traži trnov grm te na njegovu najdužu bodlju otpjeva najljepšu pjesmu prije smrti. Ta legenda simbolizira Meggie i Ralpha, koji najveću ljubav i najveću patnju doživljavaju istodobno. Roman spaja obiteljsku sagu, ljubavnu priču i prikaz života u australskoj unutrašnjosti te istražuje sukob između dužnosti, ambicije i osobne sreće.