Dnevnik 1660-1669: izbor
Pepys nam daje vjernu sliku društvenog života svoga doba ne zaboravljajući pritom velika povijesna zbivanja i politička previranja toga vremena.
Pepys je za život zarađivao kao administrator: radio je za britansku državu vodeći, više-manje, knjigovodstvo Mornarice, napredujući u službi do položaja tajnika Admiraliteta (tijela koje zapovijeda britanskom mornaricom). Poznavao je klasike i matematiku, pjevao je, svirao i komponirao, volio knjige (njegova knjižnica, brižljivo katalogizirana, ima preko 3000 svezaka), patio od grižnje savjesti i mokraćnog kamenca, varao ženu, gnjavio se i spletkario na poslu, doživio obnovu monarhije, Veliku kugu 1665, Veliki požar u Londonu 1666, Drugi englesko-nizozemski rat 1665-1667, bio član Parlamenta i Kraljevskog društva u Londonu za napredak prirodoznanstva (kraće Royal Society), itd. itd.
Sve to znamo prvenstveno zato što je Samuel Pepys vodio dnevnik.
Pisao ga je od 1660. do 1669; dnevnik obuhvaća šest svezaka, naknadno uredno prepisanih i uvezanih, kataloški je uveden kao dio njegove knjižnice, i zapisan je jednim od tadašnjih stenografskih sustava (prilikom prvog izdavanja, 1825, mislili su da se radi o šifriranom pismu). Pepys je bilježio sve što je činilo njegov svakodnevni život, javni i privatni, tijekom desetak godina. Činio je to iskreno i otvoreno – kako to već u dnevnicima biva, i što se tiče pikanterija, i što se tiče banalnosti. Sve je to učinilo Pepysov dnevnik jednim od najvažnijih primarnih povijesnih izvora za doba Restauracije u Engleskoj.
Nema primjeraka u ponudi
Poslednji primjerak je nedavno prodan.
