Perje svitanja

Pjesnik osamljenosti i pitanja kao da je stalno nadomak buđenju kako je i naslovio jednu pjesmu. Zemljom caruje tišina i praznina, a čovjek se pita što će donijeti buđenje. Najgore tek dolazi, kad jutro okrutno prekine snove, ali pjesme kruže svemirskim prostorom i kruženjem ostvaruju stvaralaštvo, umjetnost. U ovim ciklusima Zemlja postaje pustoš, ne može se oprijeti sunčevim zrakama pa polako gubi plodnost, pokrov i budućnost. U svojemu je ekosustavu pjesnik izgradio simbole mraka, nestajanja, snova i snoviđenja s trajnim upitnicima o tomu što će biti dalje, što će donijeti sutra. Hoće li novi dan biti prilika za novi početak ili nastavak uranjanja u snatrenje i očekivanje. Ciklus završava pjesmom Vrane, koje simboliziraju stalnost promjene, iako vranama u različitim mitologijama pridaju i strašnije atribute, primjerice, prijenosnika duša u carstvo mrtvih. Svojim bijesnim letom vrane šalju oporuku. Klasični semiotički lanac objašnjava sporazumijevanje između pošiljatelja i primatelja porukom, koja omogućuje sporazumijevanje. Oporuka, pak, označuje neki kraj, dovršenost, nemogućnost kretanja i nastavka djelovanja. Kao što Poeov gavran može simbolizirati smrt i sudbinu, i Leskarčeve vrane mogu u čitateljskoj svijesti otvoriti pitanje stvaralaštva, smisla i životnoga putovanja pod zasjenjenim mjesecom i plamtećim slovima koja mogu nestati novim danom.