Tuđa žena

Roman Tuđa žena (1937.) Ive Kozarčanina pripada psihološko-socijalnom romanu međuratne hrvatske književnosti. U središtu je mladi slikar koji se nakon boravka u gradu vraća u provinciju u potrazi za mirom i stvaralačkom stabilnošću, no ondje ga dočekuje zatvorena i malograđanska sredina koja ne prihvaća njegove umjetničke težnje.

U takvoj sredini slikar ponovno susreće bivšu ljubav, udanu ženu s kojom obnavlja emocionalnu i strastvenu vezu. Odnos između slikara i te žene postaje izvor unutarnjih sukoba, moralnih dvojbi i osjećaja krivnje, a istodobno produbljuje njegovu otuđenost od društva i vlastite okoline.

Paralelno s ljubavnom pričom razvija se i slikarova egzistencijalna kriza. Sve teže pronalazi smisao u životu te se postupno udaljava od ljudi u provinciji, koji ga promatraju kroz prizmu predrasuda i društvenih normi. Provincija se pritom prikazuje kao prostor duhovne skučenosti, licemjerja i potisnutih strasti.

Na kraju romana prevladava osjećaj razočaranja: ni ljubav prema tuđoj ženi ni povratak u zavičaj ne donose slikaru unutarnji mir. Njegov lik ostaje obilježen samoćom, emocionalnom iscrpljenošću i nemogućnošću pomirenja ideala i stvarnosti.