Veronika Desinićka

Veronika Desinićka Josipa Eugena Tomića prvi je put objavljena 1904. godine u Zagrebu u izdanju Matice hrvatske. Riječ je o historijskoj tragediji u četiri čina, koja obrađuje jednu od najpoznatijih i najtužnijih ljubavnih priča hrvatskog srednjeg vijeka.

Radnja se temelji na stvarnim događajima iz 15. stoljeća. Glavna junakinja je Veronika Desinićka (rodom iz sela Desinić u Hrvatskom zagorju), lijepa i ponosna djevojka iz nižeg staleža koja je osvojila srce moćnog grofa Friedricha Celjskog. Njihova zabranjena ljubav završila je tragično: optužena za vještičarenje i trovanje grofove prve žene. Veronika je uhvaćena, mučena i na kraju ubijena (utopljena u bačvi) po naredbi Friedrichova oca, Hermana Celjskog.

Tomić je dramu napisao u duhu romantičarske i nacionalne književnosti, ističući sukob ljubavi i moći, staleških predrasuda, političkih intriga i sudbine. Posebno je naglašena Veronikina nevinost, ljepota i hrabrost naspram okrutnosti vladajućeg plemstva. Drama je pisana skladnim, uzvišenim jezikom, s jakim patosom i efektima tipične historijske tragedije.

Josip Eugen Tomić (1843.–1906.) bio je plodni hrvatski pisac, romanopisac i dramatičar, poznat po obradi domaće povijesne građe. Veronika Desinićka smatra se jednim od njegovih najboljih dramskih djela i predstavlja klasičan primjer hrvatske povijesne drame s početka 20. stoljeća.

Izdanje Matice hrvatske iz 1904. danas je rijetki antikvarni primjerak, tražen među kolekcionarima stare hrvatske drame i povijesne književnosti. Drama je kasnije više puta ponovno izdavana i izvođena, a tema Veronike Desinićke ostala je trajno inspirativna u hrvatskoj kulturi (književnost, opera, film).