Medvjeđi ples

Sve je uvježbano. Svaka sekunda. Svaka kretnja. Nema svjedoka koji će moći opisati što se dogodilo. Nema policajca koji će pronaći tragove koji bi vodili do počinitelja. Slijedi opijanje i olakšanje. Veliki akvarij ispunjen je novčanicama. Mnogo godina prije toga, trojica braće zbijaju redove dok se obitelj raspada. Otac ih uči da uvijek uzvrate na napad, majka se želi istrgnuti i osloboditi. Medvjeđi ples (Björndansen, 2014) je roman o najbezobzirnijoj, a istovremeno najinventivnijoj kriminalnoj bandi u Švedskoj, porijeklom iz bivše Jugoslavije. O pljačkašima banaka koji su se stvorili niotkuda. Ali i o obitelji, o bratskoj ljubavi koja je jača od svega, o očevima i sinovima. O stvarnosti koja postaje književnost.

Pisana iz perspektive druge generacije imigranata – i to potomaka useljenika iz ranijeg vala dolaska u Švedsku, kada su ljudi iz ondašnje Jugoslavije bili jedna od najbrojnijih imigrantskih skupina u zemlji – knjiga je domaćem čitatelju zanimljiva jer pruža perspektivu „s druge strane“. Majka protagonista je Šveđanka, a otac dijete iz hrvatsko-srpskog braka. Kada se autori povremeno vraćaju u prošlost i pripovijedaju o vrlo različitom poimanju odgoja djece i drugim trzavicama u braku roditelja, očito je da su one djelomično kulturološki uvjetovane.