Obnova zdravstva

Umjesto privatizacije, Gorjanski se zalaže za obnovu i stručno vođenje zdravstvenog sustava, odnosno skupa zdravstvenih jedinica ustrojenih i povezanih radi što boljeg ostvarivanja temeljne zadaće, unaprjeđenja zdravlja stanovništva i sprječavanja osiromašenja tijekom bolesti. Gorjanski se u knjizi „Obnova zdravstva“ bavi analizom raznih oblika plaćanja zdravstvenog sustava, od Bismarckovog modela plaćanja od plaća zaposlenih, preko državnog plaćanja od poreza, do privatnog plaćanja u modelu slobodnog tržišta, zatim raznim oblicima plaćanja rada u zdravstvu, poput plaćanja liječnika prema usluzi (što je najrašireniji način plaćanja), prema slučaju, prema broju pacijenata, poznatim sustavom glavarine, odnosno plaćanja redovitom plaćom, ali i negativnim utjecajem novca na učinkovitost intelektualnih poslova. Autor posebno upozorava na moguće sukobe težnji države, koja bi htjela imati što zdravije stanovništvo, što djelotvorniji zdravstveni sustav, što zadovoljnije liječnike i drugo medicinsko osoblje, ali i zadovoljne pacijente te potpunu primjenu liječničkog kodeksa i sveprisutnost pravne države. Te se težnje gotovo u potpunosti podudaraju s težnjama liječnika, koji se u pravilu ne brinu o troškovima liječenja ili ih bar stavljaju u drugi plan, kao i s težnjama pacijenata, no obrnute su težnjama profitnih ustanova. Izvor zarade profitnih ustanova u zdravstvu je bolesnik, jer od zdravih građana nema profita. Moglo bi se reći da su težnje profitnih ustanova obrnute od težnji države, liječnika i pacijenata, dakle njima treba što bolesnije stanovništvo, što sporije ozdravljenje, što veći troškovi liječenja, postojanje interesnih skupina i lobija te izostanak načela pravne države.